Ej, nemogu vjerovat da sam procitala tvoj mail upravo danas nakon sto se jucer opet zbilo nesto sto ti ne zelis znati. Mucilo me dugo vrijeme, talozilo se u meni pouzrucivalo depresije i na kraju sam shvatila, da ja ne zelim biti vise u vezi! S nikim! I jucer sam to rekla *** i da ga jos volim ali nemogu mu obecat vezu, tj. navezanost jer u tom primijeru nisam iskrena sama sa sobom. A ni sa njim. Neznam zasto je tako, vjerovatno jer sam vec od 15. g. u vezi pa nemogu vise. Iskreno se nadam da smo si sudjeni nakon sto cemo proci svaki svoj dio samostalnog zivota. Jer to nemozes na pola - bit s nekim i zivjeti za sebe kao sto smo u zadnje vrijeme. Jer meni treba ljubav i njeznost a od njega sam bjezala. Ja bih samo ljubav, od ljudi koje volim, da ih mogu zagrliti, poljubiti a da me to ne zaveze uz nikoga. Cudna filozofija. Ali to je to, rekla sam ti bistvo svojih misli do kojeg sam teskom mukom dosla, uz plac i tijeskobu.

Ajde, drzi se mala i ne placi, sve ce biti uredu, sve je u Bozjim rukama i u rukama sudbine. Nadam se samo, da ce *** proc kroz to i da ce me razumijeti jednog dana kad preboli. Nije bio neznam kako ljut, nije puno ni pricao, rekla sam mu da sam tu za njega, da ga jos volim i ako bilo sto treba, da sam tu. Samo ne sa njim. Drzi nam fige ...

Pusa ***