da ne bom vedno sam "cmerave pisala" ..eto ena od Dragojevića Nadalina (Z. Runjić – J. Fiamengo – Z. Runjić) Ovo van je štorija o Nadalini, more biti da vi znate Nadalinu, a? Sva puca od lipote, a jema je da van pravo rečen ča i vidit smantala bi ona i većega muškardina a di neće ovakega karonju ka ča san ja a najskoli kad pere noge u dvoru; Ajme! Kad Nadalina noge toča srid dvora u maštilu, jo, ke beleca, ke finoća, inšempja mladost cilu! Svi gledaju u noge bile uz bačve, karatile, jer slaja je od zrileg voća kad Nadalina noge toča! Nadalina, Nadalina, da si moja, Nadalina! Jemala bi muškardina Nadalina, Nadalina! Jo, da mi je onoga slatkoga od fešte, rožadi, galetini, mandulati, torte, krokanti ni ništa slaje od slatkoga more bit da je samo slaja Nadalina cili dvor zamiriše i poludi kad ona pravi slatko; Ajme! Kad Nadalina misi slako u dane isprid fešte jo, da je vidit bar na kratko, ča skriva ispod vešte jer slaka je ka cukar fini dok leti po kužini i rado bi je jema svako kad Nadalina misi slako! Jaja se, to cili svit zna, moredu spravjat na mali milijun način: i u šorbulu i na joko i sirova, a može ih se i u tvrdo i u meko, i u gusto i u ritko, i sa svon mogućon spizon mutit, al’ kad Nadalina muti jaja kadi špatije to je prava fešta od jaja; Ajme! Kad Nadalina muti jaja zamuti pamet svima i svakin danon sve je slaja ka gucaj dobreg vina! Na sebi jema sve na rige iz ćaćine butige i svi je želu, bez retaja kada Nadalina muti jaja! Aj, ča vaja poć leć, finila je i ova, al’ kad Nadalina greje leć, to pari ka da cvit počiva u cviću; Ma da mi je koji put vidit kako se ono uvučije u posteju i kako sva zamiriši noć zasvitli, cvrčci počnu pismu Nadalina, Nadalina! Kad Nadalina gasi gasi sviću kraj otvorenih škura jer lito je i sve u cviću a malo noćni ura. Pod ponistru tad momci stanu i naprave galamu da poželu jon pismon sriću kad Nadalina gasi sviću! Nadalina, Nadalina, bi’ ćeš moja Nadalina!