Ne bih se složila. Baš emocije čine čovjeka onakvim kakav je. Bez toga unutarnjeg čovjek se vjerojatno ne bi razlikovao od stvari. Ok, čovjek prihvaća nekakve vrijednosti od društva u kojem živi. Samo, ne možeš reći da netko voli nešto (npr. jesti čokoladu) samo zato jer mu je netko drugi rekao da ju mora voljeti. I Perica i Ivica iz istoga sela mogu reći Marici iz susjedstva da je vole najviše na svijetu i da je za njih ona jedina među tisućama drugih, ali ona će eventualno samo jednoga od njih gledati na takav način (a tko bi ga znao zašto baš prvoga a ne onoga drugoga), a svi su iz istoga sela i u istom mentalitetu odgojeni. A možda ni u jednoga od njih, nego u lokalnoga fakina, koji neće ni da je pogleda. Emocije su dosta kompleksna pojava. Ne možeš baš generalizirati da se svi ljudi istoga mentaliteta osjećaju isto, niti da vole iste stvari. Spomenuo si primjer pijanca. Alkoholizam baš i nije društveno prihvatljivo stanje. Pa, ipak pijanaca ima. Samo, isto ne bi trebalo naviku poistovjećivati s emocijom.