borivoj

THO' HAIKU TRANH HAIGA uz ostale pogledajte i moje haige ima ih na linku: www.oldcottage.net/vuonthien/ thohaiku.pps skinuto sa YAHOO:COM pretraživača: 51. [PPT] Thơ haiku & tranh haiga 2224k - Microsoft Powerpoint - View as html Tranh Borivoj Bukva (Croatia) hương nhạt. của hoa trà. vương mỏng vầng ... Tranh Borivoj Bukva (Croatia) nước - một ngôn ngữ. được Thượng Ưế chọn ... www.oldcottage.net/vuonthien/ thohaiku.pps ------------------------ lp, boro http://budan.blog.hr/ thohaiku View more presentations or Uploa

KVINTET PRAELEMENTOV Iz ZEMLJE rastoča drvesa grade katedralu duha Iz VODE tekoća bistra reka poje svojo tiho pesem Iz ZRAKA rojeni veter šumi in vrši naokrog Iz OGNJA žare plameni ki dejajo toploto in varnost Iz ETERA smo vsi, ki gledamo in vidimo, ki poslušamo in slišimo, ki smo ENO Z VSEM (Anton Komat) 24. mali srpanj 2009., v Gozd Martuljku --------------- lp, boro http://budan.blog.hr/

Kuća duhova u Lovranskoj Dragi DUHOVI ČEKAJU SVOG GOSPODARA... Jedina zasad poznata kuća duhova u Hrvatskoj nalazi se nadomak Lovranske drage. Duhovi što tutnje po stubama sablazno praznih katova, lica i pojave od kojih koža lagano ježi, neobjašnjiva hladnoća i uznemirenost, ono je u što zakoračiš kada prijeđeš granicu stvarnosti i uđeš u svijet satkan od energija duše. Englezi već odavno priznaju takve pojave i zaljubljeni su u svoje kuće duhova. Poznato je da je i Churchill, još kao ministar mornarice, dijelio stan s jednim duhom na prvom katu zgrade Admiraliteta u Londonu, s duhom Margaret Ray, ljubavnice Earla od Sandwicha. Poduzetni Englezi svoje su sablasne kuće pretvorili u prave turističke atrakcije, pa tako turisti sklupčani u zasijedi kraj nekog zida s koga otpada žbuka, čekaju ne bi li se na vrhu stubišta pojavio netko zalutao, tko je tu živio stotinama godina prije, tražeći svoje mjesto u prostoru, ne priznajući vremenske dimenzije. A mi, mi takve pojave još toliko prihvaćamo, iako se ovih dana počelo odmotavati klupko tajni oko jedne takve kuće u Lovranskoj Dragi. U nju je slučajno zalutao (iako mnogi poznavatelji tame tvrde da slučaj ne postoji), poznati riječki radiestezist, Borivoj Bukva. Njegov visak je registrirao postojanje duhova u ovom, nekada čuvenom okupljalištu mondenog svijeta, koje se tada zvalo "Hotel Draga Di Lovrana". Bukva je bio iznenađen prizorom koji je tada u ruševini zatekao: pletena fotelja, stol i koljevka i četiri tanjura na stolu. Kada je iskoristio visak da sazna što se to zapravo u kući događa, dobio je tri puta zaredom jasne naredbe da se smjesta gubi iz kuće, što je on i učinio. Nije se začudio reagiranjem duhova koji su ga gotovo istjerali iz kuće, jer je znao da se s tim stvarima ne valja šaliti. A osim toga znao je kratku povijest kuće koja je samo u poslijednjih 100 godina ubila sve svoje vlasnike, kratko vrijeme nakon što su je počeli popravljati, uključujući i slučajne namjernike koji su se u nju sklonili od nevremena. Oko te kuće su se oduvijek zbivali nevjerojatni događaji, kao da se nalazi na nekom raskrižju na kome se preklapaju vremenske zone iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Inače, kuća se nalazi na mjestu koje se tako i zove - Križevica. U vrijeme Talijana, Calvaria. "Otprilike polovica tih pojava, uz velikodušnu procjenu, besmislica je. Na nesreću, ne znam koja polovica, a to unatoč svim tvrdnjama, ne zna niko", kaže Arthur C. Clarke, dovodeći u pitanje uvriježeno mišljenje o svemoći ljudskih čula i realnosti onoga što se njima može opaziti. Odnosno, je li stvarnost koju mi uz pomoć čula opažamo jedna postojeća stvarnost ili tek kalvarija koju svatko od nas treba proći? Kuća koja bira svoje vlasnike Kuće duhova nije lako prepoznati. Izvana izgledaju savršeno normalno. Ali, ljudi koji ih zaista poznaju, pričaju drugačije priče. Oni su iskusili pojavu neobičnih zvukova, šok od predmeta koji su sami od sebe letjeli u zraku, bili podvrgnuti teroru nestvarnih i izvanzemaljskih prizora. Oni su živjeli u ukletim kućama. Zato, kada nas je Bukva pozvao da zajedno posjetimo ukletu kuću, kažu u Lovranskoj Dragi, za sada jedinu kuću duhova u Hrvatskoj, nije nam bilo svejedno no, ni on se nije usudio sam u nju vratiti. Već i okolica mnogo govori o kući. Smještena na rubu jedne litice, na tlu na kome je nekada u svojim pećinama živio prethistorijski čovjek, oduvijek plaši mještane Lovranske Drage, a da ni sami neznaju zašto. Odrasli sa stravičnim legendama vezanim uz tu kuću, o njoj govore s pola glasa, a pred djecom se o tome šuti. Djeca se nje ipak plaše. - Ovdje sam imao osjećaj da me netko gura da skočim niz liticu, pokazuje Bukva pitome zelene brežuljke što se prostiru ispod vidikovca na kome je ruševina, sve do medvejske plaže. A vidi kako je lijepo mjesto, pitomo. E, sad te pećine, one moraju biti tu negdje. Tu je Knezgrad, grad iz predhistorije, ostale su ruševine. Ispod ove kuće sigurno je bila neka nastamba, ona je građena na njenim temeljima. Evo, ta kuća ima problema. "Od sablasti i utvara drugih nakaznih beštija što vrebaju iz tame noći, sačuvaj nas i skloni, Gospode", mrmljamo staru molitvu iz Korniša, ulazeći među zidove u kojima vladaju natprirodne sile i neka druga pravila. Ako ih je priznao vodeći astronom iz Glazgowa i današnji sveučilišni profesor Archi Roy, i posebno upozorio svoje studente prije dvotjednog tečaja za lovce na duhove, priznajemo ih i mi: Moj zadatak je da vas pripremim za postupno uvođenje u velike misterije. Ali, isto tako, moja dužnost je i da vas na vrijeme upozorim na sve opasnosti koje vas vrebaju na tom putu". Ne možemo a da ne mislimo na to upozorenje dok ulazimo u nekadašnji: "Hotel Draga Di Lovrana", zločudnu i osvjetoljubivu ruševinu koja je uklonila sve one koji su je pokušali popraviti, nadživjeti ih, čekajući onog pravog, kojem bi dopustila da joj ponovno vrati prethodni sjaj. - Kuća je ta koja sama bira svoje vlasnike, kaže Bukva dok oprezno ulazimo kroz nepostojeća vrata. Za nama ostaju kapelica i križ, sagrađeni prekoputa ceste, kao branik vanjskog svijeta utvarama iz kuće. Svatko od nas prolazi svoju kalvariju, ali onaj tko je prošao ovu Kalvariju uglavnom ništa o njoj nije mogao ispričati. Jedan vlasnik kuće odlučio ju je spaliti, drugi umro od iznenadne teške bolesti, treći je stradao u prometnoj nesreći nekoliko mjeseci nakon što ju je počeo adaptirati. Češki turisti što su se prije dvije godine od nevremena sklonili u kuću, ubijeni su udarom groma. Oko kuće su se uvijek događale čudne i neobjašnjive pojave, ubojstva i samoubojstva o kojima su nam kasnije u Lovranskoj Dragi uzbuđeno pričali mještani. Nedvojbeni odgovori viska Unutra je hladno, pusto i ruševno, na dva zida nacrtani su ogromni križevi, kao da se neki znalac na taj način želio zaštititi od bijesa kuće. Kroz rupe u kojima su nekada stajali prozori, pruža se zeleni valoviti prizor na livade i šume koje u dodiru s morem prelaze u plavetnilo prošarano zelenim otocima s bijelim rubovima. Jak miris kadulje i ružmarina najednom je s udarom bure rasparao zrak. I donio tračak kolektivnog sjećanja: nekada davno na ovoj obali živjela je Dijana Etolska, Jonina Argonska, bio je tu Diomedov hram, a tamo prema Opatiji, bilo je svetište boga Apolona. Legenda kaže da se Dafne, bježeći pred njegovim udvaranjem, tu pretvara u lovor, a od čega potjeće Lovran i Lovranska Draga. Strasti su, izgleda, oduvijek vladale ovim prostorima. Dok je samo petstotinjak metara dalje naselje Lovranska Draga, zidina prekrasnih čuvarkućom, biljkom kojoj se pridaje magijsko djelovanje na očuvanju i zaštiti ognjišta i obitelji, oko kuće duhova je brisan prostor pogodan za osmatranje i stanište jastrebova. Nitko ne može u mjesto niti iz mjesta, a da se iz te kuće ne vidi. Cesta u ovom dijelu svijeta tu završava. Bukva ceremonijalno uzima svoj visak i pita: - Jesmo li poželjni u ovoj kući? Ne, eto vidite, vrti se u obratnom smijeru, hajdemo mi van - govori, krečući se unatrag prema vratima. Ali, mi ne idemo neobavljena posla. Penjemo se na kat i dogovaramo da će svaki od nas postaviti pitanje koje mu padne na pamet. Bukva će, naravno, držati visak i biti posrednik između svjetova. - Ali, došli smo s dobrim namjerama u ovu kuću! Ne, svejedno nismo poželjni. Ima li duhova u ovij kući? Da, (visak zaista mijenja smijer). Jesu li to duhovi iz prahistorije? Da. Je li ova kuća na temelju nekog prethistorijskog grada? Ne. Je li živio ovdje stranac, bogataš Urman? Da. Je li ovo bilo svratište bogataša, koji su se tu provodili? Da. Je li bilo u ovoj kući smrtnih slučajeva? Da. Mogu li se bilo kakve dobre dobre namjere vezane za ovu kuću ostvariti? Da. Hoće li se ovdje već u naše vrijeme obnoviti kuća? Da. Mora li kuća u potpunosti odgovarati svom prvobitnom izgledu? Da. Hoće li kuća tada donositi novac? Da. Od turizma? Da. Hoće li vlasnik kuće biti stranac? Da. Možda domaći čovjek, povratnik? Ne. Visak daje brze i nedvojbene odgovore i nema se mnogo vremena za razmišljanje, pitanja se moraju postavljati brzo. - Pazi, ovaj duh je malo pokvaren i ja nisam s njim u dobroj vezi. On traži nekog tko bi njemu bio podrška, da taj duh može i dalje tu ostati. Je li to točno? Visak se vrti u pozitivnom smjeru: Da. Odobravaš li to što mi sad radimo u ovoj kući? Ne. A ako time pomognemo turističku promociju kuće? Da. Hoćemo li imati problema ako i dalje ostanemo u ovoj kući? Da. E, tu Bukvu više nitko nije mogao zadržati u kući i on žurnim korakom izlazi na svjetlo dana. - Hajdemo u Dragu, ostalo možemo čuti i od mještana. Plesalo se po cijelu noć - Znate, nema baš sreće ta kuća. Tu je sve zgorelo još kad je moj tata bil mlad. Vlasnik ju je zapalio. Kuća je bila osigurana, a njemu je onda već te kuće bilo dosta. Sve je po noći s nje skinuto, čak i kvake s vrata i zapalio je - priča nona Cvetka Ančić, prisjećajući se kako su mještani pokušavali kuću spasiti, ali nisu uspjeli ugasiti požar. - Bilo je to u doba talijanske vlasti. A prije je bila Austrija i poslije Jugoslavija i sada Hrvatska, kompletna zbrka. U doba Jugoslavije, u kući je bio jedan Čeh ili Mađar, neki Urman, bio je oženjen Lovrankom. Kupio je za male novce i pokrio. Onda je naišao jak vjetar, pijavica, i odnio cijeli krov, gredu po gredu je skidao i to je sve tuda letilo.Ostala kuća gola. On se poslije toga razbolio i umro. Treći vlasnik je poginuo u prometnoj nesreći, nekoliko mjeseci nakon što je počeo popravljati kuću. On je imao namjeru napraviti žičaru do medvejske plaže. - Čuli smo da je kuća bila svratište bogatih ljudi iz šire okolice, da se u njoj lumpalo po cijelu noć i da je kuća imala redovnu liniju kočijama do Lovrana i telefonsku liniju s Medvejom? - Da, prije no što sam se ja rodila. Mi smo tu brižni bili, velika sirotinja. Tu je bila "zona franca" pod Talijanima, a mi nismo bili ni Talijani ni Hrvati, bili smo na granici, a u tu kuću su dolazili ljudi s obje strane granice, kočijama, po bijeloj cesti. U kući se plesalo po cijelu noć. pogotovo kada se Urman poslije smrti prve žene drugi put oženio. Bila je muzika i bili su karoci. Bila je jako lijepa kuća, prava planinarska, dok pijavica nije skinula krov. Ni jedna druga kuća u mjestu nije stradala. - Češki turisti su nedavno stradali u toj kući? - Baš unutra u kući, oni su tamo ičli da se sklone od kiše i pogodil ih je grom i ubil je sina i oca. Nije vam hladno tu? - Je li bilo kakvih ubojstava u toj kući? - Jednom je. Jedan je jedan čovjek iz sela, bio je oženit, bilo je to 1912. godine. Imali su četvero male djece, a on je bio ljubomoran na ženu, bez veze. I onda su oni otišli gore na tu stijenu iznad kuće po sijeno, a on uzeo srp i vrat joj prerezao. Potom se i sam odatle bacio. četvero nezbrinute djece je ostalo. - Što mislite, zašto nitko ne uspjeva završiti tu kuću? - Jer je začarana, prokleta kuća. Prvo bi trebalo gromobran storit da grom ne bi ubil koga opet. - Da vam ja povedam kako smo mi nekada tu živeli... to ni jedna životinja ne bi izdržala, takav rad. U selu su svi imali velo blago, a malo mesto, tu se ni moglo nabrat sena. A gore smo imali livade od Male Učke pa do Vojaka. U ovo doba godine smo po dve ure samo pješačili gore, gore smo uprtili po 50 kil sena na sebe i nosili dole. I tako po tri puta na dan. Stvarno, mi smo bili pegula, priča nona Marija Aničić, čiji je barba bio stražar na kalvariji kada je kuća izgorjela, a koja nam se pridružila kada je čula o čemu razgovaramo. Nitko u mjestu nije prema kući duhova ravnodušan. - A i kad smo deca bili, dok se hodalo pješke, uvijek nam je nekako sumnjivo bilo, niki nije tamo živio. Slučajni Englez u kući duhova? O preklapanju pozitivnih i negativnihvremenskih zona na određenom mjestu pisao je i Castaneda, ni sam ne razumijevajući fenomen. Kada se moguća formula upotrijebi na ovo područje, dolazi se do zaključka da su 49. godine prije nove ere Cezarovi vojnici bili poraženi u velikoj pomorskoj bici u vodama oko Krka. Ne želeći se predati, kako ne bi postali robovi, međusobno su se poubijali. dvije tisuća godina poslije, taj se "film" reproducira na Golom otoku, poznatim međusobnim kažnjavanjem robijaša kada bi novopridošli robijaši morali proći kroz špalir udaraca, nazvan "šiba". Što je ono što se reproducira na Križevici, koristeći sposobnost prostiranja ne samo u prostoru nego, potpno neočekivano, i na velikim vremanskim rastojanjima? Je li ovo jedan od onih terena i kuća koje "pamte"? Sjetimo se Malnarovog nastojanja da jašući istim putevima i istim tempom, na potpuno isti način kao Aleksandar Makedonski, doživi neka od iskustava iz tih vremena, koristeći se upravo sposobnošću svemira da pamti. - Tu je nekada živio pračovijek i kad su došla divlja plemena sa sjevera, na području Križevice se vjerojatno odigrala odlučujuća bitka. Ni kasnije ovaj teren nije bio miran i tu su se stvarali snažni eterički valovi koji prožimaju sve okolne stvari i čine atmosferu različitih mjesta, ostajući aktivni godinama. To su vrste gregora. Oni utječu na našu sreću i nesreću - objašnjava Bukva kako on shvaća fenomen uklete kuće na Križevici, dok napuštamo Lovransku Dragu. Prolazeći opet kraj kuće duhova, najednom ugledamo kako nam se približava automobil s engleskom registracijom Zaustavljamo ga, kažemo da je u pitanju viša sila - duhovi! Sad ćemo napraviti mali pokus. Englez bez pogovora staje. Objašnjavamo kako se sigurno nismo tu bez razloga sreli i da mora s nama u ukletu kuću. Njemu je sve jasno, nije badava Englez. I to Jack Haigh iz Entona u Yorkshiru, koji živi u Rijeci već 8 godina. Došao je čovjek prvi put kod nas na godišnji odmor, dopalo mu se i odlučio ostati. - Sad ćemo upitati kućne duhove jeste li vi taj stranac koji bi mogao biti vlasnik ove kuće, kaže Bukva, vadeći visak. - Ha, ha, i masoni su to koristili u svojim ceremonijama, prepoznaje Jack stvari. - pitajte, ali nisam ja taj stranac, vaši zakoni ne dopuštaju strancima da budu vlasnici nekretnina. Pitamo za svaki slučaj i dobivamo odgovor: Ne! Jack znalački i pomalo razočarano razgleda kuću i konstatira kako u njoj sigurno obitava neki duh, možda ne baš tako zao kako mu se pripisuje. Engleska ljubav prema duhovima beskrajna je. - Sigurno postoji način da ga se udobrovolji, ali sve ovisi od toga tko je sadašnji vlasnik kuće, zaključuje i odlazi u restoran na hladno pivo, odakle će uživati u divnom pogledu na Kvarner i razmišljati zašto on ne bi mogao posjedovati upravo tu pravu kuću duhova. Svi njegovi engleski prijatelji bi je došli vidjeti, a njihovo strahopoštovanje bilo bi mu draže no titula lorda, kaže Jack Haigh. Nedorečena priča nije nikakva priča, pa nazivamo sadašnjeg vlasnika kuće u potrazi za nekim objašnjenjima. - Što hoćete time reći, kakva kuća duhova, na što vi to ciljate, tamo nema nikoga - zbunjeno odgovara na naš telefonski poziv sadašnji vlasnik kuće, 26-godišnji Kristijan Nikolac, vlasnik turističkog poduzeća "Petar Pan" iz Opatije, čiji je pokojni otac stradao u prometnoj nesreći nedugo nakon što je počeo popravljati kuću. U roku od 15 minuta dolazi na razgovor. - Moj pokojni otac je tu kuću kupio prije oko 20 godina i uvijek je planirao od nje napraviti ugostiteljski objekt, no jednom prilikom mi je rekao: "Sine, to ti moraš dovršiti". Stvarno ne znam zašto mi je to rekao. Već tri godine to planiram i uskoro će na kući početi radovi. Napravit ću je onakvu kakva je bila nekad, bez ikakvih dodataka i dograđivanja. Znam da je jedan krov odnio vjetar, ali to nije bio dobar krov, mora biti kao nekad. Vlasnik turističke tvrtke, čovjek koji hoće kuću vratiti u potunosti u prvobitno stanje i zarađivati od ugostiteljstva, onaj kome je i otac prepustio taj zadatak, preostaje nam još jedino da upitamo: - Je li vam netko u obitelji stranac? - Ne, mi smo Hrvati. - Nikad nikoga niste imali tko je bio stranac? - Pa, jedna nona mi je Venecijanka, a druga je bila iz Budimpešte... a tata mi je imao austrijsko državljanstvo, kaže u nevjerici odabranik duha kuće. NAPOMENA: Preuzeto iz Novog Lista, 10.kolovoza 1996. godine "VID" - pisala je JELENA SEDLAK, snimio MARKO GRACIN. http://www.novilist.hr/ Tekst je prezentiran u knjizi, BORIVOJ BUKVA, NEW AGE U SJENI BOROVA, Rijeka, 2007. U Rijeci, 01.07.2009. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

EKOLOŠKA KATASTROFA NESAGLEDIVIH RAZMJERA Bojim se da dok i posljednji barel nafte ne iscuri iz ove bušotine, nafta neće stati. Zaustaviti je ne mogu jer nemaju instrumente, nisu se nikada pripremali za tako što. Preti nam ekološka katastrofa nesagledivih razmjera. Sve naftne i plinske bušotine prisiliti da prestanu s eksploatacijom nafte iz morskog podmorja diljem svijeta. Neka to bude prvi korak. Prebaciti se na druge izvore energija kako to predviđa VENUS projekt. Krajnje je vrijeme. Bol je neizmjerna i duboka, ja osjećam patnju svakog živog bića u ovom trenutku i nemogučnost u izbavljenju iz postojeće situacije, nemoć, bol i lagano umiranje u okruženju te nafte je pregolema. Što se treba još desiti, da bi prestali sa starim načinom razmišljanja, i načinom života kroz gomilanje, gramzivost i uništavanju prirodnih resursa po svaku cijenu. Moja je poruka, jer krajnje je vrijeme! Borivoj Bukva -------------- BRITISH PETROLEUM OBJAVIO PRELAZAK NA NOVU METODU ZATVARANJA BUŠOTINE DEEPWATER HORIZON »Top kill« propao BP će, koristeći se posebnim podmornicama, odsjeći cijev iz koje curi nafta i zatim izravno postaviti svojevrsni čep WASHINGTON – Naftna kompanija British Petroleum objavila je u subotu navečer da pokušaj zatvaranja bušotine Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu ubrizgavanjem velikih količina mulja, cementa i gume, tzv. top kill načinom, definitivno nije uspio i najavila je novu metodu u pokušajima da zaustavi katastrofalno istjecanje nafte iz bušotine. »Nismo uspjeli zaustaviti istjecanje nafte i donijeli smo odluku da idemo na novu metodu«, izjavio je glavni operativni dužnosnik BP-a Doug Suttles. Po planu, BP će sada, koristeći se posebnim podmornicama, odsjeći cijev iz koje curi nafta i zatim izravno iznad sigurnosnog ventila postaviti svojevrsni čep. On bi trebao prikupljati naftu koja će se zatim odvoditi do brodova na površini. Trebat će četiri dana da se taj čep postavi iznad ventila. To je po stručnjacima BP-a najbolji način da se minimalizira istjecanje nafte, ali se ipak radi samo o privremenom rješenju dok se ne završi bušenje paralelnih bušotina što bi moglo potrajati još dva mjeseca. »Top kill« je bio treći pokušaj BP-a da zaustavi istjecanje nafte. Prvi je bio postavljanje velikog »zvona« od čelika i betona iznad izvora, ali je propao zbog hvatanja komada leda na zvono čime su mu smanjili težinu i povećali plovnost. Drugi je pokušaj uključivao stavljanje cijevi promjera 10 centimetara u puknuti cjevovod buštine. BP je tom metodom uspio preusmjeriti dvije petine nafte iz Deepewater Horizona, ali se ta cijev morala maknuti kako bi se napravilo mjesta za »top kill«. Od havarije Deepewater Horizona u Meksičkom zaljevu i početka najgore ekološke katastrofe u povijesti SAD-a prošlo je točno 40 dana. (Hina) Preuzeto iz Novog Lista -> http://www.novilist.hr/ ----------- lp, boro http://budan.blog.hr/

Vjerovanja - serijal na HTV-u Vjerovanja - novi serijal na HTV-u pa da vidimo i to… »VJEROVANJA« – NOVI SERIJAL NA HTV-u SVAKOG PONEDJELJKA NA HRT1 od 20,10-20,45 sati pratite VJEROVANJA Pogledaj uz komentare i na “Magicusu” http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=44182 Od ponedjeljka 17. svibnja na Prvom programu HTV-a u počet će se prikazivati novi dokumentarni serijal HTV-a »Vjerovanja«. Nastao u produkciji HTV-ovog Odsjeka emisija pučke i predajne kulture Programa za kulturu, dokumentarni serijal Vjerovanja, scenaristice i redateljice Vlatke Vorkapić te urednika i voditelja Alekseja Pavloskog, bavi se vječnom ljudskom potragom za nečim višim, izvan dometa opipljivog svijeta i vidljive racionalnosti. Kroz pojedine epizode, serijal obrađuje pitanja sudbine i vjere u druge, nematerijalne svjetove. Posebne epizode posvećene su nadnaravnim bićima poput vila, anđelima i đavlima kao simbolima dobra i zla te zagrobnom životu, praznovjerju i ljudima koji posjeduju nadnaravne moći. Preuzeto iz Novog Lista p://http://budan.blog.hr/ ——————- prvi glas od drage safiris: Bojkiću, čula sam da gostuješ u emisiji Vjerovanja, samo ne znam u kojoj epizodi.Puuuuuuuuuuuuusa vikendaška:+) puseeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee… dragoj safiris —————- pogledao ja jutros i nisam uspio doznati u kojoj epizodi ću biti i ja u serijalu “vjerovanja”. prošle godine je sve to snimljeno i sastao sam se s ekipom u 3 navrata. stari stan u adamićevoj bio je pravi filmski studio, s ekipom desetak snimatelja. bila je jaka buka iz adamićeve, jedne od najprometnijih ulica u rijeci. iz dnevnog boravka trebali smo se prebaciti u hodnik, tu nije bilo dobro, odatle u kuhinju. snimci su nadam se uspjeli, ekipa snimatelja s režiserom bila je zadovoljna. prva epizoda serijala biti će na HTV1. u ponedjeljak od 20,10-20,45 sati pa si pogledajte. zanimalo bi me i vaše mišljenje o serijalu, a tako i epizodi gdje ću ja nastupiti, javite mi se. unaprijed hvala. lp, boro http://budan.blog.hr/

svakako janko, nije to za tebe! :-)))

Centar pozitivnog zračenja u Rijeci Najzdravije središte Rijeke je na Jelačićevom trgu, na mjestu autobusne stanice kod Mrtvog kanala... Još jedna potvrda pozitivnog zračenja u užoj gradskoj jezgri na Jelačić Tgu i u području Mrtvog kanala, Delte i Rječine jest spajanje dva grada, Sušaka i Rijeke u jednu cjelinu. U zadnje vrijeme teze o nužnom razdvajanju ta nekad dva grada, što vode neki ekstremni krugovi je neodrživa i mogu reč neostvariva... Pozitivne vibre svaku takovu bolesnu ideju poništit će, kako sad tako i u buduće... CENTAR POZITIVNOG ZRAČENJA U RIJECI JELENA SEDLAK: NAJZDRAVIJE MJESTO U RIJECI JE NA JELAČIĆEVOM TRGU KRAJ FONTANE Najzdravije središte Rijeke je na Jelačićevom trgu, na mjestu autobusne stanice kod Mrtvog kanala. One dvije platane i fontana koju je postavio feng šu majstor, jahač zmaja, odnosno japanski radiestezist. Fontana je postavljena točno između dvije platane stare 110 godina. Ako se budete osjećali loše, iscrpljeno, tužno, navratite i sjednite uz tu fontanu, vidjet ćete kako ćete se divno smiriti, pogotovo ujutro ili uveče kad je promet manji. Aure tih platana se dodiruju i time se pojačava smirujuće djelovanje i pozitivno zračenje. Već nakon 15-tak minuta čovjek se smiri i "napuni svoje baterije". Radeći radiestezisku dijagnostiku, koja je kudikamo šira od eskaliburam jer ne zahvaća samo psihološku stranu ličnosti, ja pronalazim i vrstu bolesti, stanje aure, čakri, kvalitetu bioenergije osobe i način na koji se njena bolest može izliječiti. Najveći izvori štetnog zračenja su vodeni tokovi i isušene močvare, izvori, rasjekline u smjeru istok-zapad, dve tekućine koje se kreću, uključujući vodene i kanalizacijske cijevi... Borivoj Bukva, ezoterist iz Rijeke, koji se već dvadeset godina bavi radiestezijom, bioenergijom, kristalima, litopunkturom, astronumerologijom i drugim alternativnim metodama za "Astrovid" kaže Kad su američki astronomi prije nekoliko mjeseci otkrili Crnu rupu 14.000 svjetlosnih godina udaljenu od Zemlje, što je drugi do sada otkriveni objekat te vrste u Kliječnoj stazi, Riječanin Borivoj Bukva je dobio dokaz za svoju tvrdnju o postojanju jedne Crne rupe u našoj galaksiji. Crnoj rupi je gravitacija toliko snažna da "guta" čak i svjetlost, kako je to skupina znanstvenika sa sveučilišta Berkeley u Californiji otkrila. Ono što je interesantno u cijeloj priči jeste da je Borivoj do svojih saznanja došao 3 godine prije Amerikanaca, objavio je u skripti "Razmišljanja o kozmosu" a sve bez oslanjanja na močne teleskope i drugu suvremenu tehniku. O njegovim tezama je Korado Korlević iz zvjezdarnice Višnjan tada pisao kao o nadasve originalnom antropocentričnom promišljanju, prihvaćajući pretpostavku o postojanju kasnije otkrivene Crne rupe. Borivoj Bukva nije znanstvenik, iako je inženjer strojarstva, on je prvenstveno ezoterist koji se već 20 godina bavi radiestezijom, bioenergijom, kristalima, litopunkturom, astronumerologijom i drugim alternativnim metodama, dokazujući da do saznanja vode dva puta, znanstveni i intuitivni. Onaj koji je karakterističan za Zapadni, činjenični pogled na svijet i onaj koji se u posljednje vrijeme na mala vrata uvlači na Zapad a oslanja se na neopipljivi Istočni pogled, zaronjen u svijet imaginarnog. Iz njega je niknulo i suvremeno zanimanje za ezoteriju. Ljudi našeg podneblja podjednako su prijemčljivi za oba, ne isključujući ni jedan put do saznanja kao manje vrijedan. Tesla, Kopernik i mnogi drugi vizionari nisu se slučajno rodili u Hrvatskoj. Rimski naziv za Rijeku, Porto Orjentale, ili vrata Orjenta, govori upravo o tome, o mentalitetu koji je kozmopolitski i sposoban vidjeti obje strane jednog problema. Prednosti znanstvenog su što svoje tvrdnje može potvrditi, a Borivoj je bio te sreče da se potvrde i njegove teze. No, nije ih sve tako lako potvrditi, kao, na primjer, onu o postojanju nama paralelnog svemira, sačinjenog od antimaterije, ili onu o postojanju nevidljivog svijeta bića poput patuljaka i anđela. za koje Borivoj također ima objašnjenja. - Za radiesteziju sam prvi put čuo u Mariboru prije 20 godina i smijao sam se tome, nisam vjerovao. Onda sam u svoju vukendicu pozvao jednog radiestezistu da mi pronađe vodu i on ju je pronašao. Ja sam ga u čudu gledao a on mi nije htio objasniti kako to radi pa sam u istraživanje krenuo sam. Prvo sam utvrdio da i ja imam moć. Onda sam ih počeo razvijati i to u Društvu "Zdrav Život", gdje smo se bavili bioenergijom, radiestezijom itd. Ljudska je sudbina predodređena, vjerujem u karmu, ona sasvim sigurno postoji i sve ovo što se dešava oko nas nije slučajno. I bizarna rješenja su ponekad korisna - Sada se smatra da se 90 posto ukupne mase svemira sastoji od tajanstvene tamne materije, a da ostalo sačinjavaju zvijezde, planete, komete, asteroidi i sve ostalo što smatramo da spada u podrčje astronomije. To što nam je nepoznato 90 posto naše galaksije predstavlja duboko uznemirujuću misao. Mnoge galaksije za razliku od Mliječnog puta, izgledaju kao mjesta gdje vlada žestoka sila i gdje se sudaraju velike energije. Što bi uopće moglo proizvoditi tako ogromne količine energije? Jednia stvar koju možemo zamisliti je Crna rupa s velikim količinama materije koja pada u nju. Na velikom odstojanju oko te mrlje, gravitacijsko polje je tako nezamislivo snažno da se ništa, čak ni svjetlost, ne može oduprijeti njegovoj privlačnoj snazi. Budući da je to podrčje nevidljivo za ostatak svemira, ono se naziva crnom rupom. U središtu naše galaksije postoji i mini kvazar, što me je navelo na pomisao da su Crna rupa i kvazar jedno te isto, priča Borivoj kako je došao na ideju o postojanju nedavno otkrivene Crne rupe. - Ono što izgleda zagonetno i nejasno u jednoj dimenziji može postati kristalno jasno u drugoj. da bi se galaksija sagledala u cjelini, potreban je trodimenzionalni promatrač. Da se uzme neki fizički problem i pronađe rješenje, potrebna su po neki put i bizarna rješenja, a za to je važna intuicija, objašnjava. Megalitno kamenje služilo je protoku životne energije Slično slovencu Marku Pogačniku, bavite se i litopunkturom, takozvanom akupunkturom ili liječenjem zemlje. Objasnite nam taj, za mnoge također bizaran fenomen. - Zemlja je živi organizam na koga djeluju zvjezdane i galaktičke energije i to iznalazeći dišne otvore kroz koje izravno djeluju. To su energetske točke na zemljanom velikom tijelu. Na takvim mjestima zbivaju se energetske pretvorbe, vibracije viših kozmičkih sila kondenziraju se na tlu, utičući na svakog pojedinca koji je tu zatečen. Pravilno raspoređeni kameni blokovi u krajoliku - vertikalno postavljeni u krug, davno u povijesti su označavali mjesta takvih dišnih središta. Megalitno kamenje služilo je protoku životne energije zemlje, kao što žile u ljudskom tijelu služe protoku krvi. Ljudi su točno znali gdje se i na kom mjestu mogu dobro odmoriti i obnoviti potrebnu energiju. Ti megalitni blokovi predstavljali su akupunkturne točke zračenja pozitivnih energija manjeg intenziteta. S razvojem civilizacije, megalitski krugovi poprimaju drugu namjenu. Oni postaju svetišta a veće proslave održavaju se u njihovoj blizini. Nekada su ljudi imali tu spoznaju o zdravim mjestima i na njima gradili svoja naselja. danas takva mjesta više ne možemo osjetiti intuicijom, ali ih možemo tražiti uz pomoć radiestezije. Tako spoznajemo i gdje u krajoliku trebamo djelovati da bismo izliječili zastoj u protoku energija a to se najčešće čini postavljanjem kamenja, poput iglica na ljudskom tijelu, kao kod akupunkture. Rezultat toge je zdravije tlo, ljepši vrtovi, zdraviji ljudi. Crkva stjecište zdrave energije sa središtem u tornju Poznavatelji likopunkture obično prepoznaju energetski centar ili najzdravije mjesto u jednom naselju. Vi ne djelite mišljenje Marka Pogačnika da je energetsko središte Rijeke Trsat? - Najzdravije središte Rijeke je na Jelačićevom trgu, na mjestu autobusne stanice kod Mrtvog kanala. One dvije platane i fontana koju je postavio feng shui majstor, jahač zmaja odnosno japanski radiestezist. Obje stvari koje su nam Japanci iz Kawasakia poklonili, lanterna na pečinama i fontana na mrtvom kanalu, postavljene su po radiestezijskim principima. Fontana je postavljena točno između one dvije platane stare 110 godina. Njih nitko nije dirao i predivno su se razvijale. Samo malo dalje, nalazi se pješački prijelaz prema Mrtvom kanalu i tu je još jedna platana, no nju su stalno s proljeća kresali i ta je jadna platana sva izvitoperena, raste u spiralu i ima jako puno godova, a sve riječke crkve su našle odraza u tim godovima. Kako to objašnjavate da se energije crkava oslikava na drvetu. - Poznato je da je crkva stjecište zdrave energije čiji je centar njen toranj, a kod molitve ta se energija širi u krugovima, kao kad se u vodu baci kamen pa se oko njega u koncentričnim krugovima stvaraju valovi. Ako se u jednom pravcu nađe do nje još jedna crkva, intenzitet njenog zračenja će se udvostručiti a u Rijeci se tako pojačava zračenje zračenja svih crkava, zbog mjesta na kojima su postavljene, kao u nekom nizu i nikako ne slučajno. Energija svih njih, tako uvišestručena, koncentrirana je upravo na toj platani. Nju bi trebalo ostaviti na miru a taj dio Rijeke zatvoriti za promet, kako bi se strahovita pozitivna energija tog mjesta mogla nesmetano širiti dalje po Rijeci. Nevidljivi svijet patuljaka Da li to znači da Riječani mogu "puniti svoje baterije" na tom mjestu? - Ako se budete nekada loše osjećali, iscrpljeno, tužno, navratite i sjednite pored fontane, vidjet ćete kako ćete se divno smiriti, pogotovo ujutro i naveče kad je promet manji. Aure tih platana se dodiruju i time se pojačava smirujuće djelovanje i pozitivno zračenje. Već nakon 15-tak minuta čovjek se cmiri i zaista "napuni svoje baterije". Litopunktura priznaje postojanje anđela, patuljaka i drugih, nama nevidljivih bića? - Da, i mislim da oni zaista postoje, ma koliko to čudno zvučalo. No, i u Tolkinovom "Gospodaru prstenova", također se govori o tome kako su nekad ljudi i patuljci živjeli skupa, dok nije došlo do razlaza među njima. Bio sam veseo kada sam od Pogačnika čuo da i on komunicira s patuljcima, njegove kćerke čak s anđelima. Mnogi kažu da su to samo vizije i da je u pitanju duševni poremećaj? - Ne, to je sasvim u redu. Čovjek koji je na tom duhovnom putu i koji je puno toga pročitao i puno zna, on to umije i registrirati. Mnogima od nas se to dešava, ali ne registriramo. Međutim, da to registriramo, vidjeli bismo da se nešto dešava. Teozofi kažu da se tada dobija duhovni vodić. Vodić te prvo iskušava tako što ti pošalje jednu ideju, ali ako je tog momenta ne zapišeš, ti je zaboravljaš. Ako je registriraš, onda će ti on sve više ideja davati, sve one dolaze iz tog nevidljivog svijeta patuljaka i drugih bića. Je li to neki paralelni svijet ili on egzistira ovdje? - To je svijet koji postoji tu. Zemlja je živa materija. Eterički sloj zemlje je upravo svijet koji je obitava, biljke, životinje, čovjek. U njemu se te stvari zbivaju. Što je čovjek senzibilniji, on može više toga razaznavati. Čovjek se može klasificirati na kamen, biljku, životinju i duha. Čovjek kamen je teška sirovina, koji živi i jede i razmnožava se i naravno, ništa ne registrira. Čovjek biljka je nešto senzibilniji a čovjek duh je adept, onaj tko je samo u toj duhovnoj sferi. Visak dijagnosticira bolest i nalazi lijek Borivoj Bukva je terapeut. Bolest otkriva pomoću viska a pacijentima pomaže polaganjem ruku na oboljeli dio tijela. Pomaže i akupresurom, psihoterapijom te drugim metodama alternativnog iscjeljivanja. Prema njemu, tri su osnovna uvijeta da bi čovjek bio zdrav: zdrava prehrana, bavljenje sportom, makar rekreativno i emotivna smirenost a vjeruje da se uzroci mnogih tegoba mogu otkriti pomoću radiestezijske dijagnostike ličnosti. - Radeći radiestezijsku dijagnostiku, koja je kudikamo šira od eskalibura, jer ne zahvaća samo psihološku stranu ličnosti, ja pronalazim i vrstu bolesti, stanje aure, čakri, kvalitetu bioenergije osobe i način na koji se njegova bolest može izlječiti. Viskom mogu otkriti i otpornost na zamor i bolesti, vrstu i količinu bioenergije, kvocijent inteligencije, karakterne osobine ličnosti, čak i odabrati najbolje zanimanje za svakoga. Pri tom je najbolji izravan kontakt s čovjekom, ali je dovoljna i fotografija bolesne osobe, te ime i prezime, podaci o vremenu rođenja, krvnoj grupi, težini, visini i boji koju ta osoba voli. Terapeut iz Rijeke tvrdi da viskom može izbalansirati ishranu, utvrditi odnos yin/yang, uravnotežiti odnose vitamina i minerala u organizmu i dati savjete kako se osoba može izlječiti. - Ljudi olako prelaze preko radiestezijskih upozorenja, jer naprosto ne vjeruju. Znam jako puno ljudi koji boluju samo zato jer ne znaju za radiesteziju. Trebalo bi ispitati položaj kreveta, radnog stola, čak i stola za objedovanje. Nedavno sam imao slučaj čovjeka koji je imao problema sa želucem i koji, kad bi došao na hitnu pomoć, vrate ga kući i kažu mu da je uzrujan. Konstatirao sam zašto, spavao je na toku vode, na Hartmanovom čvoru koji mu je bio baš u području želuca. Pomjeranjem kreveta riješio se velikog problema. Što su po vama najveći izvori štetnog zračenja? - Vodeni tokovi i isušene močvare, izvori, rasjekline u smjeru istok-zapad, sve tekućine koje se kreću, uključujući vodene i kanalizacijske cijevi. Od tehničkih zračenja to su najviše vodovi visokog napona, otvorene kutije utikača, mikrovalne pečnice, električni pisaći strojevi, TV antene i računala. Među geološka zračenja spadaju suhe geološke rasjekline, pukotine u tlu, iskopine, nalazišta minerala itd. U principu, prije useljavanja u novi stan ili prije gradnje kuće, dobro bi bilo pozvati radiestezijstu, jer je uvijek moguće pronaći neko dobro mjesto koje neće štetiti zdravlju ukućana. To se na Zapadu već odavno radi. Zračenja su noću šest puta jača U kojim slučajevima ljudi trebaju posumnjati da njihovi problemi dolaze od štetnih zračenja? - Ako sve u životu ide ustaljenim putem a odjednom se pojave neke zdravstvene ili druge nevolje, ako se odjednom počnu neugodno osjećati bez vidljivog razloga, posebno ako se počnu buditi noću između 2 i 4 sata, jer tada su geopatogena zračenja i do 6 puta jača. Možda je neki bliži susjed instalirao satelitsku antenu ili pomaknuo neki element. To su sve slučajevi koje bi trebalo ispitati iskusni radiestezijst. U principu, što je čovjek senzibilniji, to na njega štetna zračenja više djeluju. Ako utvrdite, na primjer, da čovjek ima problema sa želucem, što preporučujute? - Želudac je vezan za psihu čovjeka, za njegove emocije. Na njega djeluju svakodnevni stresovi. Tada preporučujem čovjeku jednostavnu vježbu koja se sastoji u tome da prije spavanja 20 puta duboko uzdahne i izdahne cijelim plučima, koristeći pri tom i trbuh. Ono što se tada dešava jeste da njegovi moždani valovi sa 14 herca padnu na 7-8 herca i on zapada kao u neko stanje polusna. Svemir vibrira na 8 herca i u tom stanju trebaju biti i bioenergetičar i pacijent ili, ako je u pitanju samoiscjeljivanje, samo pacijent. Onda desnu ruku stavite na želudac, a lijevu na istu visinu, ali na leđa i vizualizirajte kako iscjeljujuća kozmička energija ulazi kroz vašu desnu ruku u tijelo a sa svakim izdahom loša energija izlazi van. Vizualizirajte žutu boju energije koja vam ulazi u tijelo, jer je ona blagotvorna za želudac a tome vam može pomoći žuta minjonka. Poslije izvesnog vremana osjetit ćete lagane vibracije i toplinu i tada trebate vizualizirati kako vam je mnogo bolje i kako je došlo do iscjeljenja. Usput, to će vam pomoći i da dobro zaspite. Svaki organ ima svoju boju koju trebate vizualizirati, na primjer srce zelenu, grlo plavu itd. Koliko je karma u svemu tome bitna? - Problem je taj što je ovo gdje mi živimo samo jedna škola i mi prolazimo tu školu kroz patnju i muku, sreca je jako mali postotak i traje kratko. Čovjek se mora naučiti dobroti, istini i ljepoti, a sve je to u konačnici ljubav. Samo tada će napredovati, nema mućke. Pa premda se nekad čini da se i mućkom može nešto postići, to je samo trenutno postignuće, nakon koga dolaze tri zla. Zato se kaže da zlo nikada ne ide samo. Da je više ljubavi na ovim našim prostorima, ne bi nam se dešavalo ovo što nam se sad dešava, jer kažu da je Gospa iz Međugorja još 1980. godine rekla neka prestane mržnja, jer će inače za 10 godina biti zla. Naprosto, moramo biti svjesni toga da nismo jedini u svemiru i da postoje zakoni kojima se moramo pokoravati da bismo zaslužili život sada i ovdje. Iako ih znanost još nije dokazala. Napomena: Tekst je preuzet iz Novog Lista, 20.travnja,1996. pod rublikom "ASTRO VID", pisala je Jelena Sedlak a snimio Denis Lovrović. http://www.novilist.hr/ --------- Tekst je objavljen u knjizi Borivoja Bukve, NEW AGE U SJENI BOROVA, Rijeka, 2007. ---------------- Pogledaj još: METAMORFOZE ISTRE I RIJEKE http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=42021 ----------------- U Rijeci, 13.05.2010. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

Žuta kuća i duhovi koji je opsedaju... eto, nije za vjerovat... ŽUTA KUČA Bio je to 09. ili 10. mjesec 2009. godine, tražio sam najpovoljniju stalažu za knjige i slike za šupu u podrumu nove zgrade kamo sam se doselio i to po trgovačkim centrima u Škurinju. Od Merkatora malo dalje je trgovački centar Lidl i zatekao sam se na terasi parkirališta za aute. Začuo sam tupi udarac i iz auta a tako i restorana svi su prišli ogradi i promatrali što se to zbiva dolje. Nevjerojatno!?... Kružni tok / rotor do mjesta kamo se nekad nalazila "Žuta kuća", sudar motora i auta, zastoj na cesti i ja koji sve to promatram sa terase Lidla... Trenutak sudara, ja se nalazim u neposrednoj blizini rotora, mjesta gdje je nekad bila Žuta kuća, i koje li samo podudarnosti, spoznaja da se ništa ne odvija niti je bez razloga, ništa nije slučajno i sve ima svoju priču koja dalje teče... Žuta kuća, rotor, nesreća i ja koji sam prisutan tako da sve to promatram. Srećom udes je prošao bez težih posledica. Da se to nije tu u tom trenutku desilo, niti na kraj pameti nije mi bila "Žuta kuća", ni pomisao na nju nije bio prisutan, ali eto, podsjetnik na nju, i potvrda te kuće da je istinita i priča dalje prisutna... --------------- NAKON RUŠENJA »ŽUTE KUĆE« NA ŠKURINJAMA, GDJE NIČE KRUŽNI TOK, POZNAVATELJI OKULTNIH ZNANJA POSTALI SU ZABRINUTI: ŠTO JE S DUHOVIMA KOJI SU OBITAVALI U ZGRADI Duhovi bukači opsjedat će škurinjski kružni tok Oni svojim lupkanjem, šumovima, glasovima traže novu pravdu. Na taj način žele skrenuti pažnju na sebe i ispraviti nepravdu koja im je za života nanesena. Da li zbog toga što su bili pokradeni, ubijeni, nepravedno zatočeni, ili možda prevareni. To nitko ne zna, doznajemo od Alena Cerovića, novinara koji se zanima za spiritualne teme Piše Ljiljana HLAČA Kao da se tisuću staklenih perli rasulo po podu, ili čudne sjene u oblačnom danu, ili škripa vrata po hodnicima koji su odavna bez ikakve stolarije – dio je to samo iskustava stanovnika riječkog naselja Škurinje koji su se kao djeca igrali oko »žute kuće« gdje je svojedobno bio smješten radni odjel riječke psihijatrije. ... DUHOVI BUKAČI OPSJEDAT ĆE ŠKURINJSKI KRUŽNI TOK -------------------------------------------------- Ovdje bi bilo najbolje nista ne graditi, upozorava radiesteziolog Borivoj Bukva NAKON RUŠENJA »ŽUTE KUĆE« NA ŠKURINJAMA, GDJE NIČE KRUŽNI TOK, POZNAVATELJI OKULTNIH ZNANJA POSTALI SU ZABRINUTI: ŠTO JE S DUHOVIMA KOJI SU OBITAVALI U ZGRADI Oni svojim lupkanjem, šumovima, glasovima traže novu pravdu. Na taj način žele skrenuti pažnju na sebe i ispraviti nepravdu koja im je za života nanesena. Da li zbog toga što su bili pokradeni, ubijeni, nepravedno zatočeni, ili možda prevareni. To nitko ne zna, doznajemo od Alena Cerovića, novinara koji se zanima za spiritualne teme. Kao da se tisuću staklenih perli rasulo po podu, ili čudne sjene u oblačnom danu, ili škripa vrata po hodnicima koji su odavna bez ikakve stolarije – dio je to samo iskustava stanovnika riječkog naselja Škurinje koji su se kao djeca igrali oko »žute kuće« gdje je svojedobno bio smješten radni odjel riječke psihijatrije. Prirodni fenomen, prenapregnuta dječja mašta ili – duhovi? U sunčanom danu bez neobičnih šumova ili vriska koji se gubi u daljini naša novinarska ekipa predvođena riječkim radiesteziologom Borivojem Bukvom polako se primiče razrušenom mjestu gdje se nekad nalazila žuta građevina, zgrada koja je prije tjedan dana srušena radi proširenja raskrižja u Osječkoj ulici, a koja je žiteljima Škurinja poznata pod nazivima – žuta ludnica ili kuća duhova. Na njenom mjestu gradske vlasti namjeravaju izgraditi kružni tok prometa. Ako su u zgradi obitavali duhovi, postavlja se pitanje – što je sad s njima, kad je kuća srušena? Jesu li se nesretne prikaze razbježale kud koji pred moćnim strojevima ili sablasti još uvijek prijete? Na pitanja odgovor nam pokušava dati Borivoj Bukva koji s viskom u ruci provjerava mistične sile. Energija visoke snage Kako se približavamo mjestu nekadašnjih temelja kuće, visak je sve življi – uznemireno opisuje pravilne kružnice. Još na parkiralištu stotinjak metara prije gradilišta bio je posve miran. Bukva nam pojašnjava – negativna energija još uvijek je tu. Iz svojih »magičnih« tablica radiesteziolog vidi još nešto – riječ je o energiji visoke snage, koju je nemoguće popraviti. Zgrada je srušena, ali zarobljene duše još uvijek su prisutne! A uskoro će opsjedati i kružni tok veli Bukva kojeg pitamo hoće li zbog toga prometnica postati opasna za riječke vozače? – Ovdje bi bilo najbolje ništa ne graditi. No, ako se baš mora – bilo bi dobro negdje oko tog mjesta, to jest budućeg rotora, postaviti znak ograničenja brzine vožnje na 30 kilometara na sat te posaditi puno stabala koje će umiriti um vozača, savjetuje gradskim vlastima što učiniti Borivoj Bukva. Područje geopatogene zone – Teško je u ovom trenutku nešto više reći o ovim dušama. Trebalo bi ovdje nekoliko dana proboraviti i ako treba i prespavati. Tek bi se tada saznalo zbog čega su duše tu i što traže, govori Bukva. – Mislim da traže neku zadovoljštinu, saznajemo od novinara koji se zanima za spiritualne teme Alena Cerovića. Zasigurno je riječ o tzv. duhovima bukačima. Oni svojim lupkanjem, šumovima, glasovima traže novu pravdu. Na taj način žele skrenuti pažnju na sebe i ispraviti nepravdu koja im je za života nanesena. Da li zbog toga što su bili pokradeni, ubijeni, nepravedno zatočeni, ili možda prevareni. To nitko ne zna, kazao nam je Cerović pokazujući nam pritom fotografiju jedne drvene kuće koja se nalazi u Gorskom kotaru, duboko u šumi. I tu kuću opsjedaju razne energije, koje ne daju mira svojim živućim vlasnicima. Vrsni poznavalac okultnih znanja Drago Plečko ima svoje mišljenje o ovom mjestu na Škurinjama. Prema njemu, razlog ovim energijama može biti trojak. Ili je riječ o području geopatogene zone na koju će reagirati samo potencijalno senzibilni vozači. I to na način da će upravljač automobila u određenom trenutku postati kao neka vrsta rašlji i zaokrenuti bez njihove volje. Što može biti opasno. Ili je riječ o mjestu smaknuća, ubojstava te naglih smrti. Ili pak o mjestu na kojem se nekad nalazilo groblje. Podsvijest anulira negativne efekte – Ako je netko nasilno uništio groblje, a da za to nije imao dobar razlog – mogu se očekivati energije, ali koje najčešće nisu fatalne, veli nam Drago Plečko koji dodaje da će samo oni vozači koji su svjesni ovog fenomena biti izvan opasnosti jer njihova podsvijest u tom slučaju anulira negativne efekte. U opsjednutim kućama, po Plečku, žive dijelovi privrženih osoba i njihove ličnosti koje su vezane za prostor. Za određena mjesta jako se vežu i astralna tijela ovisnika poput teških alkoholičara, narkomana ili kompulzivnih nasilnika. A što se za ovo mjesto »vezalo« – to se tek treba utvrditi. On ne zna koliko naš grad ima takvih neobičnih mjesta. A razlog tomu je taj što je to valjda jedina statistika koju nitko u Hrvatskoj nije nikada provodio. – Ali, ako nekoj političkoj stranci ta brojka nešto znači za nadolazeće izbore – možemo nešto smisliti, dodaje nam Plečko koji na upit kako se možemo zaštititi od ovih negativnih energija sa Škurinja odgovara – nikako! Političari opasniji od prikaza – Mislim da bi se prije trebalo zaštititi od korumpiranih političara, trulog pravosuđa, genetski manipuliranog sjemena i povoljnih bankarskih kredita u nas, nego od duhova. Oni nam najčešće ništa ne mogu. A jedino zlo koje možemo od njih očekivati jest da se bespotrebno jako prestrašite, veli Plečko. Piše Ljiljana HLAČA /Napomena: preuzeto iz http://www.novilist.hr/ Novi List, Nedjelja, 13. kolovoza 2006. pod rublikom "mozaik", tu su jos cetiri fotografije: kuca prije i nakon rusenja, Drago Plecko i B.B. kod analize na terenu./ /Objavljeno u knjizi Borivoja Bukve, New Age u sjeni borova, Rijeka, 2006./ lp, boro http://budan.blog.hr/

Dematerijalizacija i materijalizacija! to se i vama zasigurno dešava... Dematerijalizacija i materijalizacija... Dematerijalizacija i materijalizacija predmeta, odjeće, knjiga, spisa, novca i ostalog... Ne malo puta dešava mi se i imam osjećaj da jedan dokumenat, spis, knjigu ili što drugo tako dobro pohranim na jedno mjesto, da to kasnije ja nisam kadar pronaći... Međutim to nije tako i ne odvija se u tom slijedu zbivanja, naprotiv, - po srijedi je dematerijalizacija tog predmeta ili knjige, i dr., i to tada, tog trenutka kad je meni prijeko potrebno. Odložim na radni stol ono što je prema prioritetu i značenju prijeko potrebno, tako da sljedeći put tražeći ja to ne mogu pronaći. Da bi se to kasnije pojavilo kad to više nije bilo potrebno... U zadnje vrijeme učestalo mi nestaju slušni aparati a imam ih dva a tako i mobitel, da bi se pojavili na čudnim mjestima u stanu, ispod pokrivača u krevetu, ispod kreveta, u ladici radnog stola, na balkonu uz kuhinju ili u ormaru u jakni koju nisam nosio... Par dana kasnije oni osvanu na datom mjestu, nakon mog prethodnog detaljnog pretraživanja stana... Drugim telefonom lako se nađe mobitel koji je nestao i to nije problem... Mnogo puta internetom kruži anđeo čuvar s novcem kojeg rasipa iz vreće, uz naglasak da se pošalje pismo na 7 adresa i u roku par sati dobit ćeš novce. To se dešava ponekim osobama, uglavnom onima koji su to po bog zna čemu i zaslužili?... Također u oskudici i bezizlaznoj situaciji kad vam je prijeko potreban novac, on bi pristigao nakon moje iskrene molbe, i to u obliku tel. poziva osobe koja bi me nazvala i poručila mi: prodana ti je slika, potrebna mi je analiza stana, kupio bih od vas knjigu, spreman sam za tečaj iz radiestezije i td... U teci kamo vodim svoj "Spiritualni dnevnik", na zadnjoj stranici do tvrdih plastičnih korica imam više novčanica starih i novih / dolar, lira, euro, lipa, dinar, kune, tolare.../, kamo odlažem i sve pristigle novce a tako i primanja sa HZZ-a... Tu je sve moje novčano bogatstvo pohranjeno... Na tom mjestu dešava se materijalizacija novca ako do njega dođe... Također nekada sam sitniš držao po đepovima i novčanik nisam imao u posjedu, međutim on vam je prijeko potreban, jer se i tu dešava materijalizacija novca... Sva ta novčana materijalizacija kad mi se dešavala, ona nije premašivala 100,00 kuna, i to mnogo manje, 20,00, 30,00 kuna, što je bilo više no povoljno u tom trenutku. Bilo bi toliko da sam podmirio troškove, vratio novac i za jednu do dvije kutije cigareta... Ako ste u posjedu i zadnje novčanice i s njom platili društvu piće jer nije bilo izgleda za eskiviranje od troškova, to učinili od srca i u ljubavi spram njima, računajte na to da će vam se taj trošak vratiti natrag u bilo kojem obliku... Vaša dobrohotnost, ljubav spram dragim osobama ostat će zabilježena i kad - tad to će biti uzvraćeno, izmireno, poravnato,onda kad vama bude neophodno potrebno... Začahureni u materijalno mnogi ne sagledavaju druge mogučnosti koje im se pružaju i na dohvat su im ruku ali ih ne vide, ne dosežu ih... U mladosti pridavao značaj novcu nisam, i novac je za mene tada uglavnom predstavljao nužno zlo... Imao ga jesam u manjoj mjeri i trošio na žene, tako i na druženja, putovanja, možda poneki put i raskalašno, međutim kad sagledavam sve to s ove vremenske distance, - nije mi danas žao! Zato ga ni nemam.... Uostalom i sve mi se čini da ću se ja kroz ovaj svoj život prošetati bez novca... Radi novca izgubiti čast idušu, to je nešto najgore što vam se može desiti... Duša je nematerijalna, bez trunčice materijalnog u sebi... Davati prednost novcu i njemu se posvetiti, znači izgubiti dušu, razum, intuiciju, udaljiti si duhovnost i njoj ne pridavati značaj... Tvoja spiritualnost, senzibilnost, osječaj da si kanal za dotok kozmičkih energija i svega pozitivnog, - sve to izgubiti je van svake pameti! Ne bez razloga spominje se da su: umjetnost u bilo kojem vidu, radiestezija, bioenergija, reiki, i ostalo, božanski dar... Činjenica je da svi oni koji zadiru dalje u svojoj lakomosti i prevazilaze granice božanskih zakona datosti, poklona i prednosti u odnosu na ostale u svojim materijalnim prohtijevima, takovi gube moć ili umiru mladi. Poznavao sam te osobe, međutim njima se nije moglo ukazati na pogreške koje čine u svome radu i ophođenju spram okoline. Priroda onda čini svoje oduzevši im darove koje im je namijenila, a ponekim i živote... Problem je u sudbini i slobodi izbora... Što ti u stvari želiš? Dematerijalizacija i materijalizacija nemaju pravila i u trag im nisam uspio zać, ali smatram kako u svemu a tako i u ovim oblastima potrebno je imati određenu mjeru, koju mjeru i što to, to ćemo možda doznati... Napomena: Ispis sačinjen iz mog Spiritualnog dnevnika. U Rijeci, 18.03.2010. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

Sklonost ka nadčulnom tek nakon puno, puno rada, znanja, upornosti, odvažnosti, uslijedit će šećer... Sklonost ka nadčulnom Sklonost ka nadčulnom prisutna je u osoba kod kojih se podsvjesni duh nalazi blizu površine, umjetnici, ekscentrici, nestabilne osobe i geniji, u bilo kojem vidu života, oni vole elementarne kontakte, jer oni stimuliraju elementarne sile u njima samima koje su izvor njihove energije i inspiracije... Prosjećan građanin, represija, strah, neznanje i nepoznavanje područja istraživanja, razne stege /vjera, odgoj i predrasude/, razni kompromisi /zastupanje više mišljenja po potrebi i interesu/, ne usude se u to upuštati... ti teško da mogu doživjeti bilo što iz graničnih ili onostranih područja . Biti kanal ove snage veliki je privilegij i u biti predstavlja inicijaciju. Eliminirati u večoj mjeri sve protuslovno i zadržati koncentraciju bez kolebanja... Zato je potrebno baviti se jednim od vidova umjetnosti, time razvijate svoju spiritualnost. Pri tome je vizualizacija i koncentracija od presudnog značaja. Senzibilne osobe osjetit će te utjecaje, mediji, djeca, ako nosite podrijetlo Kelta ili obojene rase. Hladni Nordijci, Rimljani /živahni, materijalistički, skeptični/, su imuni na te utjecaje. Razmišljanja nabijena snažnim emocijama, invokacija, određene prirodne sile te granična stanja svjesti ili sna i budnosti u kojima se sve to zbiva... Mile Dupor genije za kojeg se tvrdi da je bio veći od Nostardamusa, jasno je iznosio i pisao o emotivnoj Slavenskoj duši i vremenima koja su pred nama u kojima bi ona trebala doći do izražaja, za razliku Germanske razumske duše bez osjećaja... Sklad emocije i razuma je od presudnog značaja po nas u narednom razdoblju. Upravo emocije i ljubav su danas područje istraživanja od prioritetnog značaja jer čine "slabu silu" koja regulira "tamnu energiju i tamnu egzotičnu masu" koja čini 95% od nama poznatog svega 5% našeg Svemira. Čovjek svojim čulima i vidom može razaznati svega 0,005 % od onog, pod čijim okriljem mi egzistiramo. --------------------- Moja preporuka da se proučita: PSIHIČKA SAMOBRANA, Dion Fortune, sva Kastanedina djela i prođite Milana Budaka koji zadnjih godina dobro izučava ta područja i njima se bavi. Ovaj tekst je priložen kao komentar na sljedećim ispisima: - MARIBOR I KUĆA DUHOVA http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=39815 - MALINSKA I MOJA PRISUTNOST U VREMENSKOJ ZONI http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=39921 - CRNA RUPA I MOJA PRISUTNOST U BUDUĆNOSTI http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=40220 ------------------- lp, boro http://budan.blog.hr/

Komentar na prispevek #174 "Maribor i kuća duhova" čaka vašo odobritev http://bborivoj.tuditi.delo.si/2010/02/26/...-i-kuca-duhova/ Avtor: Majice (IP: 93.103.207.171 , 93-103-207-171.dynamic.dsl.t-2.net) E-naslov: skrubovich@gmail.com URL: http://www.majcke.net Whois : http://ws.arin.net/cgi-bin/whois.pl?queryi...=93.103.207.171 Komentar: Pred kakšnimi 15 leti sem se odločil, da grem študirat v Maribor. V študentu nisem dobil sobe, pa mi je prijatelj, ki je takrat že študiral v Mariboru obljubil, da mi bo nekaj uredil. Spomnim se, kako smo se v nedeljo proti večeru odpravili študenti proti Mariboru. Mama mi je v potovalko naložila od kislih kumaric pa do pečenke. Prišli smo do Maribora in ravno do te hiše, ki je imela velikanska vhodna vrata in nekako se spominjam te spominske plošče in napisa v tem stilu. V prvo nadstropje so vodile lesene stopnice in po stenah so še bili opazni ostanki fresk. Toda najbolj grozno mi je bilo, da so imeli stanovalci vseh stanovanj skupno kopalnico in Wc. Še isto noč sem se vrnil domov in se odločil, da se bom na predavanja raje vozi od doma. Ta hiša in misel, da bi moral tam stanovati, pa se mi je še dolgo motala po glavi. Če želite odobriti ta komentar obiščite: http://bborivoj.tuditi.delo.si/wp-admin/co...p;comment=95324 Za izbris tega komentarja obiščite:

oduzelo bi mi jako mnogo vremena to pojasniti... moja je preporuka da si pročitač od DAJIN FORTUNE /dajn fočn/ - PSIHIČKA SAMOODBRANA, ta je knjiga izuzetno vrijedna a kruži unutar teozofskih krugova i tu vam sve piše, ili potraži u novoj akropoli i oni bi trebali imati. http://www.teozofija.net/ pozdrav marsi, lia i bresi. skinuto sa mog bloga: delo.si ------------- Novi komentarji k prispevku:#174 "Maribor i kuća duhova" Avtor: burningbyte (IP: 93.103.190.67 , 93-103-190-67.dynamic.dsl.t-2.net) E-na slov: mahal@volja.net URL: http://burningbyte.tuditi.delo.si/ Whoi s : http://ws.arin.net/cgi-bin/whois.pl?quer yinput=93.103.190.67 Komentar: ---------------- Čudovit prispevek Boro! V Mariboru sem bil v srednji šoli,v letih 83-87.Morda so mlada leta vedno taka,a tisto so bila krasna leta. Podobno zgodbo sem potem doživel v Avstriji,kjer sem sem sredi 90 let obiskoval star par,jima kako malenkost postoril,Ernesta kam peljal ipd. Bila sta slovenskega porekla,a Ernest,nekdanji kraljev vojak je med vojno bil nemški žandar pri nas v Ljutomeru.Pripovedoval je zanimive zgodbe,vsi tam okrog so ga poznali,bil je prava maskota radgonskega kota.Ko sta še oba živela sem dobil ponudbo,če bi skrbel zanju in v zameno dobil njuno premoženje po njuni smrti.Ker sem bil navezan na svoje delo,še bolj pa na nenehne selitve po terenu(bil sem pač mlad),tega nisem mogel sprejeti. Najbolj sem bil presenečen,ko sem lani spet obiskal njun grob,a je bil umaknjen,ni ga več tam. Morda so ju sorodniki prenesli kam,morda v Slovenijo.Ker nimam stikov, žal tega ne vem. A to je bila neka točka navezanosti na tisti kraj,ki je sedaj ni več v prvotni obliki. Tukaj lahko vidite vse komentarje k prispevku: http://bborivoj.tuditi.delo.si/2010/02 /26/maribor-i-kuca-duhova/#comments ----------------- lp, boro

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=39815 i na magicusu objavljeno uz komentare. lp, boro pozdrav uredništvu!

Maribor i kuća duhova poneki put bilo je mučno spavati u toj sobi... MARIBOR I KUĆA DUHOVA U Mariboru sam živio i radio u TAM-u na Teznom dvije godine u Inštitutu na nadgradnjama šasija. Promjenio u međuvremenu četiri podstanarska stana, a 1975. proveo cijelu godinu kod bakice koja je imala kuću s okučnicom uz sami Mariborski park u neposrednoj blizini akvarija. Kuća je bila prostrana s terasom prema parku, u sobi u kojoj sam noćivao od namještaja bio je bračni krevet, ormar, škrinja, natkasna i dvije ogromne svete slike. Soba čista, koju je bakica uredno održavala. Iz kuhinje se izlazilo na terasu, kuhinja isto velika a stan je sa ~ 150 metara kvadratnih na katu. Maleno dvorište i vrt s travnjakom, vrtna garnitura, ugodan je to bio ambijent. Da naglasim i to da je kuća bila u elitnom dijelu Maribora, gotovo bez prometa i većih gužvi, mir i tišina vladali su tim okolišem. Ulica je dijelila tu kuću od Mariborskog parka. Iz Karlovca sam došao i to iz bivše Jugoturbine, TDM, gdje sam obavljao poslove tehnologa-normirca. Bila je to jedna od najvećih tvornica u bivšoj državi, poznata i jaka. Nakon završenog prvog stupnja strojarstva u VTŠ. u Karlovcu uz rad i stečenog zvanja inženjera strojarstva, u Mariboru upisao sam II stupanj, kad su oni otvorili Mariborsku Univerzu. Mariborsku Univerzu nisam završio, funkciju predsjednika omladine SOUR.TAM. nisam želio prihvatiti, preuzeti obavezu o dohranjivanju starice, vlasnice kuće kod koje sam stanovao i bio podstanar u srcu Marbora uz Mariborki Park u Prešernovoj ulici, i naslijediti tu kuću nisam želio. Oženiti se slovenkom i riješiti ujedno svoj stambeni problem dodjelom društvenog stana iz TAM-ove stanogradnje nisam želio. Mnogo toga tada nije mi bilo po volji, i smatram da ni u čemu nisam pogrešio. Nakon dvije godine boravka vratio sam se natrag u Karlovac. Svi moji postupci bili su razumni i opravdani, a intuicija ni tad nije me iznevjerila. Tajnovito u čaroliji, meni čudno i nesvakidašnje obitavanje u toj kući bilo je posebno i jako zanimljivo, zastrašujuće... Starica je vodila poseban i svoj red, kojeg se trebalo pridržavati, a to meni nije pričinjavalo nikakve poteškoće. Dešavalo se da bi ona poneki put i zamnom pospremala ako bi što god pustio na krivome mjestu, čisto i uredno bilo je u toj kući... U njenu kuću nitko nije zalazio, prijatelja i rodbine ona nije imala... U toj kući s vremenom na vrijeme sanjao bih ružne i stravične snove i slušao glasove i to ne bez razloga: bespomoćni krik žene ili jauk muškarca, osijećao bih njihovu patnju, plač, lokve krvi i udaranje po golom tijelu raznim predmetima, mučenje i zapomaganje, nemoć maltretiranih... Bez ikakovog povoda i nagovještaja nevezano uz mene, ti snovi su sami od sebe pristizali i producirali se u mojim mislima i predugo se sve to odvijalo, izjutra dizao bih se umiven i mokar u znoju, umoran, potpuno slomljen registriranim... Neko vrijeme ja sam zapisivao te snove, potom odustao jer se sve odvijalo u nekom određenom slijedu i imalo je uobičajenu priču... Katkad bih ćuo korake u hodniku pokraj sobe, ili bi imao osjećaj da netko sjedi na mom krevetu i potom se diže i odlazi, drveni pod bi škripao a ja se nisam usudio pogledati što se to zbiva u sobi... Probudio bih se znojan i neraspoložen, umoran od nespavanja... Jutro i buđenje bilo je za mene ne malo puta spas od neželjenog. Starici nisam pričao o mojim snovima, dok mi ona sama nije raazotkrila svoju životnu priču. Njen suprug bio je bogati trgovac u Mariboru pred II svjetski rat. Priklonio se njemcima i u podrumu njegove kuće mučili su i vodili istrage protiv slovenskih partizana, o detaljima ona mi nije pričala. Nakon rata njenog supruga su ubili partizani, svu imovinu su oduzeli a njoj pustili samo tu kuću uz Mariborski park. Kasnije se u prizemlje te kuće uselio jedan advokat s kojim je starica cijelo vrijeme vodila ostavinsku parnicu, a od mene je zatražila da ja nastavim s tim dalje i pokušam odstraniti tog advokata iz prizemlja njene kuće, staricu dohraniti i sahraniti... Kuću bi prepisala u oporuci na mene i ostavila u nasljeđe, uz uvijet da ja na to pristanem... Ona nije imala nikakvog prihoda, jedini novci s kojim je raspolagala bila je moja stanarina. Desetak godina kasnije iz Jablanovca u Hrvatskom Zagorju s bratićem uputio sam se u Ptuj po neke dijelove za njegov traktor, zamilivši ga da posjetimo Maribor i pokušamo naći staricu ako je još živa. U prvi mah kuću nisam uspio pronaći, bilo je jako čudno? Kasnije sam zamijetio poveću jajoliku ploču na jednoj kući na kojoj je zapisano otprilike ovako: U ovoj kući u vrijeme II svjetskog rata mučeni su slovenski rodoljubi od strane fašističkih sluga i njemaca. U spomen na slovenske partizane i sve one koji su tu stradavali građani Maribora podižu ovu ploću u znak sijećanja... Stanar uz prizemlja, taj advokat, nakon smrti starice adaptirao je cijelu kuću i balkon koji je gledao na park opasao zidovima, bio je razlogom mog ne snalaženja u tom trenutku. Tako da jedan od razloga napuštanja Maribora, bili su i ti neugodni osjećaji koje sam ja tada proživljavao živjeći kao podstanar u toj kući. Ništa materijalno za mene tada nije bilo od značaja što bi me vezalo, tako ni ta kuća u elitnom dijelu Maribora. Ostati u toj kući, ili dijelu kuće na i katu i prihvatiti u nasljedstvo, predstavljalo je za mene nemoguću misiju. Ime i prezime starice negdje sam zagubio ili taj list papira meni je promakao tako da ga ja sad ne mogu naći. Ulica tada zvala se ako se ne varam Prešernova, kućni broj zaboravio. Kuća je bila smještena s desne strane parka kada se ide prema Rotoškoj kleti, lijepi je i miran dio grada, kojeg neću nikad zaboraviti. Pozdrav svim mojim dragim mariborčanima i punčkama, ako me se sijete... Bilo je to davne 1974 i 1975. godine. http://www.maribor.si/ http://www.maribor-pohorje.si/ U Rijeci 23.02.2010. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

Upisao: Safiris Kategorija: Iz blogosfere Zvona iz ognja http://budan.blog.hr/ dragi prijatelji, siječate li se moje vizije "zvona iz ognja", a desilo se u GOZD-u prije više godina. marijan je bio tada uz mene i svirao na irskoj flauti prekrasnu irsku stvar "zvijezda u zoru grofovije", tad su nam se oglasila crkvena zvona iz ognja... imate tu moju viziju registriranu na pretraživačima. lp, boro http://budan.blog.hr/ --- On Mon, 12/21/09, Marijan Rudel wrote: ........................... Dragi prijatelji, dragi znanci Sporočam vam, da si lahko na Youtube ogledate video z mojo najnovejšo glasbo za meditacijo, etno glasbo in glasbo iz Cdja, ki sva ga posnela z Vesno. http://www.youtube.com/user/rmarijan1 To je najino darilo vam; naj vam pomaga doseči božični mir, radost in optimizem v novem letu. Prosim posredujte ta mail vsem, ki bi jih utegnila ta glasba zanimati. Hvala. Marijan in Vesna

Sabrana Djela&Nedjela o Muji i Hasi dragi moji! bježim ko od sotone od onih smrtno ozbiljnih i uvijek namrgođenih... koji samo primjedbe daju, poklopčare i dosoljavaju... prave se pametni i ravnima sebi nemaju... takovima namjenjujem ovaj humor i neka se pronađu barem u jednom od navedenih pričica... ha-ha, ho, ho, ha, ha... narod koji je bez humora na svoj račun - nije nikakav narod... čitaj komentare i tamo ima humora... Sabrana Djela&Nedjela o Muji i Hasi http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=32027 --------------------------------- skrivena kamera - smrt nastupa: http://www.magicus.info/hr/magicus/ tekst.php?id=32019 tako to ide: http://www.magicus.info/hr/magicus/ tekst.php?id=31952 horoskop za žene: http://www.magicus.info/hr/magicus/ tekst.php?id=31511 bosanski horoskop http://www.magicus.info/hr/magicus/ tekst.php?id=13465 horoskop http://www.magicus.info/hr/magicus/ tekst.php?id=16165 slovenska obitelj http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=31674 --------------- lp, boro http://budan.blog.hr/

Eko centar "Caput Insulae", Beli, Otok Cres svatko me bih toplo preporučio da ode volontirati... EKO CENTAR CAPUT INSULAE BELI NA OTOKU CRESU POSTAO TOČKA SUSRETA STRANIH VOLONTERSKIH ORGANIZACIJA Dobri ljudi koji vole pomoći Holistički pristup volontiranju Centar je učinio prepoznatljivim širom svijeta Piše Alenka JURIČIĆ Snimio Marin ANIČIĆ Svi putevi vode u Beli – dr. sc. Goran Sušic, predsjednik Eko centraU Eko centra Caput Insulae u Belom, čiji je jedan od najvažnijih programa djelovanje Volonterskog centra u kojemu su volonteri uključeni u projekt zaštite prirode ali prolaze i poseban oblik edukacije, stigli smo negdje oko ručka. Vrijeme je to kada se većina volontera vratila s terena. U dubokom hladu pred zgradom Centra, inače nekadašnjom školom, za veliki drvenim stolom veselo društvo. S njima je i dr. sc. Goran Sušić, predsjednik Eko centra. Od njega dobivamo osnovne informacije o tome kako djeluje Volonterski centar. Ima, kaže, sedam programa: volonteri sudjeluju u zaštiti bjeloglavih supova (redovitom promatranju na liticama, pregledavaju gnijezda i prikupljaju podatke o njihovu kretanju i ponašanju, pomažu u dopremi hrane na hranilištima...); u gradnji i obnavljanju suhozida; uređivanju i održavanju eko-staza i okoliša; pomažu lokalnom stanovništvu; rade u interpretacijskom centru u kojem su postavljene izložbe o bioraznolikosti cresko-lošinjsog područja, supovima, povijesti Belog i Tramuntane. Tu je i program zaštite bioraznolikosti kroz koji uče više o ekosustavu otoka te što je to pajasena kako bi mogli čistiti otok od te invazivne biljne vrste. U dvorištu se radi i na izložbi o etnološkoj baštini Tramuntane, a kreativci uživaju u izradi suvenira od supovih pera, filcane vune, slikanju i ukrašavanju vrećica, izradi čestitki... Taj užitak pojačava i osjećaj korisnosti jer sav je prihod od prodaje onoga što naprave namijenjen za pomoć u očuvanju populacije bjeloglavih supova. Volonteri u principu sami dolaze do Eko centra, sami o centru pronalaze informacije na netu, a izgleda da se dobar glas doista daleko čuje. Potvrđuje to i dr. Sušić, ističući da su ovaj volonterski program prepoznali volonteri sa svih strana svijeta. – To je stoga što je naš volonterski program nešto drugo u odnosu na volontiranje u smislu pomaganja ljudima u slučaju havarija kao što je bio uragan Cathrina u SAD-u. Mi nismo takva organizacija već istraživačko-edukacijski centar što znači da imamo svoj edukacijsko volonterski program. Naš je osnovni cilj istraživanje Cresa, pa i korištenje volontera pri tim istraživanjima i to onih koji su stručnjaci – biolozi, arheolozi, ornitolozi... No cilj nam je i edukacija posjetitelja, osobito djece, a i samih volontera koji ustvari, osim kod tog stručnog dijela, uopće ne moraju biti stručnjaci već se svatko može priključiti. Finalni nam je cilj zaštita prirode, objašnjava što ustvari znači edukacija volontera. U edukacijsko-volonterskom programu volonteri, uz ostalo, prolaze kompleksnu edukaciju, obilazak kolonije gumenjakom da shvate u čemu je problem padanja ptica u more, njihova uznemiravanja od strane turista, kako ih se spašava, kako uopće izgleda stanište supova »u živo«... Jedan dan prolaze crvenu stazu dugu 10 kilometara kako bi vidjeli napuštena sela, skulpture, ustvari vrijednost same Tramontane, potom ih se kombijem vodi po Cresu k * Zaštita bjeloglavih supova sastoji se od redovitog promatranja na liticama, pregledavanja gnijezda i prikupljanja podataka o njihovu kretanju i ponašanju, te pomaganju u dopremi hrane na hranilištima... * Pravila volontiranja Volontiranje u Eko centru ima pravila »igre«. Volonteri moraju biti stariji od 18 godina, a mlađi mogu volontirati uz pismenu dozvolu roditelja ili mentora. Gornje granice što se godina tiče – nema. Najstariji je polaznik iz Texasa imao 75 godina. Ostaje se minimalno tjedan dana, iznimno oni koji su prošli edukaciju mogu doći na produljeni vikend. Svakome tko želi ostati duže preporučuje se da najprije dođe na dva tjedna kako bi »omirisao« teren, odnosno vidio što uopće znači volontiranje i kako se on u tome snalazi. Ako vidi da može, omogućava mu se da produži boravak do mjesec dana i više. S prolaskom vremena se smanjuje i cijena participacije za smještaj i boravak, sve do besplatnog ostanka, a one s najdužim stažom se u konačnici i počne plaćati. U periodu od 1. srpnja do 31. kolovoza se za tjedan dana plaća 350 kuna za smještaj te 420 kuna za hranu s time da se sa svakim daljnjim tjednom cijena smanjuje. Volonteri većinom stranci Od 350 volontera godišnje, dvjetstotinjak njih su stranci, a domaćih bude oko 150. No, domaći su koncentrirani na ljetni period jer im je volontiranje dobra prilika za jeftini godišnji odmor, no naravno, ima i onih koji su doista motivirani. Stranci uglavnom dolaze u proljeće i tijekom jeseni, kada je ustvari pomoć i najpotrebnija. Stranci duže ostaju. Volontera doista ima sa svih strana svijeta, dokle lete supovi, a i dalje. Od Tajlanda i Japana preko Južnoafričke Republike, Azerbejdžana, do zemalja Sjeverne i Južne Amerike. Priznanje za rad Guardie Giurate Ecologiche Volontarie (GEV) iz Modene su u okviru projekta Foreste per sempre, a koji, uz ostalo, provode u Nikaragvi, Amazoni, Madagaskaru i naravno Italiji, prilikom obilježavanja 20 godina postojanja posebno priznanje uručili i creskom Eko centru. Francuska »veza« Centar ima i niz partnera, različitih udruga, po cijelome svijetu. Među njima je i najveća francuska volonterska organizacija A pas de Loup ili Vučjim Tragom, čiji su članovi doznali za creski primjer volontiranja i poslali pismo da ne vjeruju riječima volontera koji su prenosili očito vrlo dobre dojmove putem neta. – I što smo mogli nego ih pozvati da se sami uvjere. U posjet nam je prvo došao sam predsjednik udruge, čovjek od nekih šezdesetak godina. Rekao je da jednostavno želi volontirati tjedan dana bez ikakvih privilegija, a nakon tjedan dana je pitao – mogu li ostati još tjedan dana. Otišao je vrlo zadovoljan, pun pitanja kako ovo mjesto može imati takav pozitivan utjecaj na ljude. Ubrzo je stigla i izvršna direktorica francuske udruge. Na kraju je i ona otišla oduševljena i sada zapravo imamo najviše volontera iz Francuske,ispričao je predsjednik Eko centra. ako bi upoznali otok na kojem se nalaze pa tako ovaj, reklo bi se, »radni« izlet obuhvaća obilazak grada Cresa, Valuna, Lubenica i Orleca. Tu su i predavanja o bioraznolikosti i samim kraljevima otoka – supovima. – Mi ih ustvari učimo zaštiti prirode, bez obzira tko su i odakle dolaze, kada odu iz Belog naučili su o Cresu, Tramontani, supovima i zaštiti prirode. I to nose sa sobom, tu neku »klicu« zaštite prirode koju će onda barem na neki način proširiti u svojoj obitelji, među prijateljima. Tako se ta ideja polako širi što je jako dobro jer je u konačnici najbitnije senzibiliziranje ljudi o pitanju zaštite prirode, ispričao nam je je dr. sc. Sušić tijekom ture po centru i prostorima koje koriste i volonteri – od novouređenog Oporavilišta za supove do »dnevnog boravka« i spavaonica. A već sam ulaz ukazuje da tu caruje kreativa. Umjesto čišćenja lokvi s vodom, gradnje suhozida ili poznatih labirinta, volonteri skloniji kistu, svoj su dar i vrijeme iskoristili na malo drugačiji način – oslikavanjem prostorija. Na ulazu volontere dočekuje – duh šume... Bajkovito ozračje stvaraju i likovi staroslavenskih božanstava na vratima ženskih i muških spavaonica koje čuvaju Perun, Svanimir, a tu i tamo iskoči i koji patuljak Masmalić. U prizemlju se nalaze prostorije za odmor, klopu i dogovore za sljedeći dan. Od Lane Novosel zadužene za volontere, koja uz ostalo vodi i Oporavilište za supove, doznajemo da su »muški« više zagriženi za fizičke radove, dok su volonterke više zainteresirane za vođenje turista, prezentaciju izložbe, edukaciju školskih grupa i izradu suvenira. – U pravilu su uvijek ugodno iznenađeni onime što ovdje vide. Fascinira ih taj neposredan dodir s prirodom i supovima, kaže pokazujući ploču s radnim zadacima volontera, a koja se, bez brige, ipak uvijek puni prema dogovoru i preferencijama volontera. Potvrdili su nam to i sami volonteri. Poslijepodnevna fiesta u dubokom hladu bila je pravo mjesto za dojmove... A oni su svi od reda odlični! Profesorica Mara Husain iz Zagreba, u Eko centar Beli je ove godine stigla drugi put, a s njom je stigao i njen učenik Antonio. – Kako radim kao profesor prirodoslovlja i ekologije u srednjoj školi lani sam s učenicima po prvi puta bila tu. Naime, u kontaktu s prirodom najbolje nauče što znači njeno očuvanje. Prirodnjak sam u duši i po načinu razmišljanja te me centar oduševio i eto me ove godine tu kao volonterka. Prošlo je tjedan dana, no čini mi se da je vrijeme doslovno proletjelo. Mogu reći da je, kako u šali znamo reći – sve »prekokrasno«. Volontiranje nije naporno, naprotiv, ljepota volontiranja je u tome da dio slobodnog vremena čovjek provede korisno. Sve skupa je doista jedno krasno druženje s ljudima iz svih krajeva svijeta, različite životne dobi, okruženja iz kojih dolaze. Tu smo svi isti, i svi radimo na jednom – svi dajemo barem mali dio sebe za očuvanje izvorne prirode, ispričala nam je, napomenuvši da su volonteri – ljudi koji vole prirodu i vole pomoći. Volontiranje također pravi lijek za »dušu« jer čovjeka isprazni od svih onih svakodnevnih briga i posljedica dnevnog stresa. Mladi Nizozemac Rob van Dijak je u Beli stigao treći put. Kaže, otkrio ga je slučajno, a došao jer je blizu i jer je jeftino. Prvi je put bio dva tjedna, kasnije i tri mjeseca. – Ma super je. Najbolji su mi izlet s brodom i rad s jednim njemačkim biologom na promatranju ptica. Inače, u Nizozemskoj je volontiranje dio života, jednostavno filozofija koju svi prihvaćaju, svi smo što se toga tiče veliki entuzijasti i masovno se volontira, kazao je mladi Nizozemac. U Eko centru smo uspjeli »uhvatiti« i Meg Kiernan, izvršnu direktoricu jedne američke volonterske organizacije koja je samoinicijativno došla u Beli raspitati se o funkcioniranju centra. – Puno sam radila kao volonter, u Panami, Guatemali, Gani... Ovdje tražim potencijalnog partnera za organizaciju u kojoj radim. Inače sam kroz 11 godina volontiranja bila i koordinator niza programa, no mogu sa sigurnošću reći da ovaj program u Belom može poslužiti drugima kao primjer. Taj holistički pristup je ono što ga izdvaja, naime, objedinjuje znanost, očuvanje prirode, edukaciju, volontiranje. Kao i upoznavanje lokalne kulture i zajednice, to je super! Po meni je glavna kvaliteta volontiranja uopće što rad zbližava ljude različitih vjera, nacionalnosti, društvenog statusa, a Beli pokazuje da nisu potrebni veliki projekti da bi se to postiglo. U SAD-u je princip da se volontira primjerice u skloništima za beskućnike, javnim kuhinjama, i to puno kraće, nekoliko dana. Kod nas volontiranje još nije toliko razvijeno kao u Nizozemskoj, no nakon 11. rujna i uragana Cathrine se ta svijest o zajedništvu počela širiti među ljudima. I mogu reći da je sada predsjednik Obama dao velik zamah volontiranju osiguravši vrlo velika sredstva za volonterske organizacije i programe, ispričala je mlada Amerikanka s kojom i završavamo ovu priču – priču o zajedništvu. Napomena: Tekst je preuzet iz Novog Lista http://www.novilist.hr/ 18.08.2009. Dragoj Sanji zahvaljujem se na preuzimanju teksta iz N.L. Lijepi pozdrav, Borivoj http://budan.blog.hr/ http://www.supovi.net/

CENTAR POZITIVNOG ZRAČENJA U RIJECI JELENA SEDLAK: NAJZDRAVIJE MJESTO U RIJECI JE NA JELAČIĆEVOM TRGU KRAJ FONTANE Najzdravije središte Rijeke je na Jelačićevom trgu, na mjestu autobusne stanice kod Mrtvog kanala. One dvije platane i fontana koju je postavio feng šu majstor, jahač zmaja, odnosno japanski radiestezist. Fontana je postavljena točno između dvije platane stare 110 godina. Ako se budete osjećali loše, iscrpljeno, tužno, navratite i sjednite uz tu fontanu, vidjet ćete kako ćete se divno smiriti, pogotovo ujutro ili uveče kad je promet manji. Aure tih platana se dodiruju i time se pojačava smirujuće djelovanje i pozitivno zračenje. Već nakon 15-tak minuta čovjek se smiri i "napuni svoje baterije". Radeći radiestezisku dijagnostiku, koja je kudikamo šira od eskaliburam jer ne zahvaća samo psihološku stranu ličnosti, ja pronalazim i vrstu bolesti, stanje aure, čakri, kvalitetu bioenergije osobe i način na koji se njena bolest može izliječiti. Najveći izvori štetnog zračenja su vodeni tokovi i isušene močvare, izvori, rasjekline u smjeru istok-zapad, dve tekućine koje se kreću, uključujući vodene i kanalizacijske cijevi... Borivoj Bukva, ezoterist iz Rijeke, koji se već dvadeset godina bavi radiestezijom, bioenergijom, kristalima, litopunkturom, astronumerologijom i drugim alternativnim metodama za "Astrovid" kaže Kad su američki astronomi prije nekoliko mjeseci otkrili Crnu rupu 14.000 svjetlosnih godina udaljenu od Zemlje, što je drugi do sada otkriveni objekat te vrste u Kliječnoj stazi, Riječanin Borivoj Bukva je dobio dokaz za svoju tvrdnju o postojanju jedne Crne rupe u našoj galaksiji. Crnoj rupi je gravitacija toliko snažna da "guta" čak i svjetlost, kako je to skupina znanstvenika sa sveučilišta Berkeley u Californiji otkrila. Ono što je interesantno u cijeloj priči jeste da je Borivoj do svojih saznanja došao 3 godine prije Amerikanaca, objavio je u skripti "Razmišljanja o kozmosu" a sve bez oslanjanja na močne teleskope i drugu suvremenu tehniku. O njegovim tezama je Korado Korlević iz zvjezdarnice Višnjan tada pisao kao o nadasve originalnom antropocentričnom promišljanju, prihvaćajući pretpostavku o postojanju kasnije otkrivene Crne rupe. Borivoj Bukva nije znanstvenik, iako je inženjer strojarstva, on je prvenstveno ezoterist koji se već 20 godina bavi radiestezijom, bioenergijom, kristalima, litopunkturom, astronumerologijom i drugim alternativnim metodama, dokazujući da do saznanja vode dva puta, znanstveni i intuitivni. Onaj koji je karakterističan za Zapadni, činjenični pogled na svijet i onaj koji se u posljednje vrijeme na mala vrata uvlači na Zapad a oslanja se na neopipljivi Istočni pogled, zaronjen u svijet imaginarnog. Iz njega je niknulo i suvremeno zanimanje za ezoteriju. Ljudi našeg podneblja podjednako su prijemčljivi za oba, ne isključujući ni jedan put do saznanja kao manje vrijedan. Tesla, Kopernik i mnogi drugi vizionari nisu se slučajno rodili u Hrvatskoj. Rimski naziv za Rijeku, Porto Orjentale, ili vrata Orjenta, govori upravo o tome, o mentalitetu koji je kozmopolitski i sposoban vidjeti obje strane jednog problema. Prednosti znanstvenog su što svoje tvrdnje može potvrditi, a Borivoj je bio te sreče da se potvrde i njegove teze. No, nije ih sve tako lako potvrditi, kao, na primjer, onu o postojanju nama paralelnog svemira, sačinjenog od antimaterije, ili onu o postojanju nevidljivog svijeta bića poput patuljaka i anđela. za koje Borivoj također ima objašnjenja. - Za radiesteziju sam prvi put čuo u Mariboru prije 20 godina i smijao sam se tome, nisam vjerovao. Onda sam u svoju vukendicu pozvao jednog radiestezistu da mi pronađe vodu i on ju je pronašao. Ja sam ga u čudu gledao a on mi nije htio objasniti kako to radi pa sam u istraživanje krenuo sam. Prvo sam utvrdio da i ja imam moć. Onda sam ih počeo razvijati i to u Društvu "Zdrav Život", gdje smo se bavili bioenergijom, radiestezijom itd. Ljudska je sudbina predodređena, vjerujem u karmu, ona sasvim sigurno postoji i sve ovo što se dešava oko nas nije slučajno. I bizarna rješenja su ponekad korisna - Sada se smatra da se 90 posto ukupne mase svemira sastoji od tajanstvene tamne materije, a da ostalo sačinjavaju zvijezde, planete, komete, asteroidi i sve ostalo što smatramo da spada u podrčje astronomije. To što nam je nepoznato 90 posto naše galaksije predstavlja duboko uznemirujuću misao. Mnoge galaksije za razliku od Mliječnog puta, izgledaju kao mjesta gdje vlada žestoka sila i gdje se sudaraju velike energije. Što bi uopće moglo proizvoditi tako ogromne količine energije? Jednia stvar koju možemo zamisliti je Crna rupa s velikim količinama materije koja pada u nju. Na velikom odstojanju oko te mrlje, gravitacijsko polje je tako nezamislivo snažno da se ništa, čak ni svjetlost, ne može oduprijeti njegovoj privlačnoj snazi. Budući da je to podrčje nevidljivo za ostatak svemira, ono se naziva crnom rupom. U središtu naše galaksije postoji i mini kvazar, što me je navelo na pomisao da su Crna rupa i kvazar jedno te isto, priča Borivoj kako je došao na ideju o postojanju nedavno otkrivene Crne rupe. - Ono što izgleda zagonetno i nejasno u jednoj dimenziji može postati kristalno jasno u drugoj. da bi se galaksija sagledala u cjelini, potreban je trodimenzionalni promatrač. Da se uzme neki fizički problem i pronađe rješenje, potrebna su po neki put i bizarna rješenja, a za to je važna intuicija, objašnjava. Megalitno kamenje služilo je protoku životne energije Slično slovencu Marku Pogačniku, bavite se i litopunkturom, takozvanom akupunkturom ili liječenjem zemlje. Objasnite nam taj, za mnoge također bizaran fenomen. - Zemlja je živi organizam na koga djeluju zvjezdane i galaktičke energije i to iznalazeći dišne otvore kroz koje izravno djeluju. To su energetske točke na zemljanom velikom tijelu. Na takvim mjestima zbivaju se energetske pretvorbe, vibracije viših kozmičkih sila kondenziraju se na tlu, utičući na svakog pojedinca koji je tu zatečen. Pravilno raspoređeni kameni blokovi u krajoliku - vertikalno postavljeni u krug, davno u povijesti su označavali mjesta takvih dišnih središta. Megalitno kamenje služilo je protoku životne energije zemlje, kao što žile u ljudskom tijelu služe protoku krvi. Ljudi su točno znali gdje se i na kom mjestu mogu dobro odmoriti i obnoviti potrebnu energiju. Ti megalitni blokovi predstavljali su akupunkturne točke zračenja pozitivnih energija manjeg intenziteta. S razvojem civilizacije, megalitski krugovi poprimaju drugu namjenu. Oni postaju svetišta a veće proslave održavaju se u njihovoj blizini. Nekada su ljudi imali tu spoznaju o zdravim mjestima i na njima gradili svoja naselja. danas takva mjesta više ne možemo osjetiti intuicijom, ali ih možemo tražiti uz pomoć radiestezije. Tako spoznajemo i gdje u krajoliku trebamo djelovati da bismo izliječili zastoj u protoku energija a to se najčešće čini postavljanjem kamenja, poput iglica na ljudskom tijelu, kao kod akupunkture. Rezultat toge je zdravije tlo, ljepši vrtovi, zdraviji ljudi. Crkva stjecište zdrave energije sa središtem u tornju Poznavatelji likopunkture obično prepoznaju energetski centar ili najzdravije mjesto u jednom naselju. Vi ne djelite mišljenje Marka Pogačnika da je energetsko središte Rijeke Trsat? - Najzdravije središte Rijeke je na Jelačićevom trgu, na mjestu autobusne stanice kod Mrtvog kanala. One dvije platane i fontana koju je postavio feng shui majstor, jahač zmaja odnosno japanski radiestezist. Obje stvari koje su nam Japanci iz Kawasakia poklonili, lanterna na pečinama i fontana na mrtvom kanalu, postavljene su po radiestezijskim principima. Fontana je postavljena točno između one dvije platane stare 110 godina. Njih nitko nije dirao i predivno su se razvijale. Samo malo dalje, nalazi se pješački prijelaz prema Mrtvom kanalu i tu je još jedna platana, no nju su stalno s proljeća kresali i ta je jadna platana sva izvitoperena, raste u spiralu i ima jako puno godova, a sve riječke crkve su našle odraza u tim godovima. Kako to objašnjavate da se energije crkava oslikava na drvetu. - Poznato je da je crkva stjecište zdrave energije čiji je centar njen toranj, a kod molitve ta se energija širi u krugovima, kao kad se u vodu baci kamen pa se oko njega u koncentričnim krugovima stvaraju valovi. Ako se u jednom pravcu nađe do nje još jedna crkva, intenzitet njenog zračenja će se udvostručiti a u Rijeci se tako pojačava zračenje zračenja svih crkava, zbog mjesta na kojima su postavljene, kao u nekom nizu i nikako ne slučajno. Energija svih njih, tako uvišestručena, koncentrirana je upravo na toj platani. Nju bi trebalo ostaviti na miru a taj dio Rijeke zatvoriti za promet, kako bi se strahovita pozitivna energija tog mjesta mogla nesmetano širiti dalje po Rijeci. Nevidljivi svijet patuljaka Da li to znači da Riječani mogu "puniti svoje baterije" na tom mjestu? - Ako se budete nekada loše osjećali, iscrpljeno, tužno, navratite i sjednite pored fontane, vidjet ćete kako ćete se divno smiriti, pogotovo ujutro i naveče kad je promet manji. Aure tih platana se dodiruju i time se pojačava smirujuće djelovanje i pozitivno zračenje. Već nakon 15-tak minuta čovjek se cmiri i zaista "napuni svoje baterije". Litopunktura priznaje postojanje anđela, patuljaka i drugih, nama nevidljivih bića? - Da, i mislim da oni zaista postoje, ma koliko to čudno zvučalo. No, i u Tolkinovom "Gospodaru prstenova", također se govori o tome kako su nekad ljudi i patuljci živjeli skupa, dok nije došlo do razlaza među njima. Bio sam veseo kada sam od Pogačnika čuo da i on komunicira s patuljcima, njegove kćerke čak s anđelima. Mnogi kažu da su to samo vizije i da je u pitanju duševni poremećaj? - Ne, to je sasvim u redu. Čovjek koji je na tom duhovnom putu i koji je puno toga pročitao i puno zna, on to umije i registrirati. Mnogima od nas se to dešava, ali ne registriramo. Međutim, da to registriramo, vidjeli bismo da se nešto dešava. Teozofi kažu da se tada dobija duhovni vodić. Vodić te prvo iskušava tako što ti pošalje jednu ideju, ali ako je tog momenta ne zapišeš, ti je zaboravljaš. Ako je registriraš, onda će ti on sve više ideja davati, sve one dolaze iz tog nevidljivog svijeta patuljaka i drugih bića. Je li to neki paralelni svijet ili on egzistira ovdje? - To je svijet koji postoji tu. Zemlja je živa materija. Eterički sloj zemlje je upravo svijet koji je obitava, biljke, životinje, čovjek. U njemu se te stvari zbivaju. Što je čovjek senzibilniji, on može više toga razaznavati. Čovjek se može klasificirati na kamen, biljku, životinju i duha. Čovjek kamen je teška sirovina, koji živi i jede i razmnožava se i naravno, ništa ne registrira. Čovjek biljka je nešto senzibilniji a čovjek duh je adept, onaj tko je samo u toj duhovnoj sferi. Visak dijagnosticira bolest i nalazi lijek Borivoj Bukva je terapeut. Bolest otkriva pomoću viska a pacijentima pomaže polaganjem ruku na oboljeli dio tijela. Pomaže i akupresurom, psihoterapijom te drugim metodama alternativnog iscjeljivanja. Prema njemu, tri su osnovna uvijeta da bi čovjek bio zdrav: zdrava prehrana, bavljenje sportom, makar rekreativno i emotivna smirenost a vjeruje da se uzroci mnogih tegoba mogu otkriti pomoću radiestezijske dijagnostike ličnosti. - Radeći radiestezijsku dijagnostiku, koja je kudikamo šira od eskalibura, jer ne zahvaća samo psihološku stranu ličnosti, ja pronalazim i vrstu bolesti, stanje aure, čakri, kvalitetu bioenergije osobe i način na koji se njegova bolest može izlječiti. Viskom mogu otkriti i otpornost na zamor i bolesti, vrstu i količinu bioenergije, kvocijent inteligencije, karakterne osobine ličnosti, čak i odabrati najbolje zanimanje za svakoga. Pri tom je najbolji izravan kontakt s čovjekom, ali je dovoljna i fotografija bolesne osobe, te ime i prezime, podaci o vremenu rođenja, krvnoj grupi, težini, visini i boji koju ta osoba voli. Terapeut iz Rijeke tvrdi da viskom može izbalansirati ishranu, utvrditi odnos yin/yang, uravnotežiti odnose vitamina i minerala u organizmu i dati savjete kako se osoba može izlječiti. - Ljudi olako prelaze preko radiestezijskih upozorenja, jer naprosto ne vjeruju. Znam jako puno ljudi koji boluju samo zato jer ne znaju za radiesteziju. Trebalo bi ispitati položaj kreveta, radnog stola, čak i stola za objedovanje. Nedavno sam imao slučaj čovjeka koji je imao problema sa želucem i koji, kad bi došao na hitnu pomoć, vrate ga kući i kažu mu da je uzrujan. Konstatirao sam zašto, spavao je na toku vode, na Hartmanovom čvoru koji mu je bio baš u području želuca. Pomjeranjem kreveta riješio se velikog problema. Što su po vama najveći izvori štetnog zračenja? - Vodeni tokovi i isušene močvare, izvori, rasjekline u smjeru istok-zapad, sve tekućine koje se kreću, uključujući vodene i kanalizacijske cijevi. Od tehničkih zračenja to su najviše vodovi visokog napona, otvorene kutije utikača, mikrovalne pečnice, električni pisaći strojevi, TV antene i računala. Među geološka zračenja spadaju suhe geološke rasjekline, pukotine u tlu, iskopine, nalazišta minerala itd. U principu, prije useljavanja u novi stan ili prije gradnje kuće, dobro bi bilo pozvati radiestezijstu, jer je uvijek moguće pronaći neko dobro mjesto koje neće štetiti zdravlju ukućana. To se na Zapadu već odavno radi. Zračenja su noću šest puta jača U kojim slučajevima ljudi trebaju posumnjati da njihovi problemi dolaze od štetnih zračenja? - Ako sve u životu ide ustaljenim putem a odjednom se pojave neke zdravstvene ili druge nevolje, ako se odjednom počnu neugodno osjećati bez vidljivog razloga, posebno ako se počnu buditi noću između 2 i 4 sata, jer tada su geopatogena zračenja i do 6 puta jača. Možda je neki bliži susjed instalirao satelitsku antenu ili pomaknuo neki element. To su sve slučajevi koje bi trebalo ispitati iskusni radiestezijst. U principu, što je čovjek senzibilniji, to na njega štetna zračenja više djeluju. Ako utvrdite, na primjer, da čovjek ima problema sa želucem, što preporučujute? - Želudac je vezan za psihu čovjeka, za njegove emocije. Na njega djeluju svakodnevni stresovi. Tada preporučujem čovjeku jednostavnu vježbu koja se sastoji u tome da prije spavanja 20 puta duboko uzdahne i izdahne cijelim plučima, koristeći pri tom i trbuh. Ono što se tada dešava jeste da njegovi moždani valovi sa 14 herca padnu na 7-8 herca i on zapada kao u neko stanje polusna. Svemir vibrira na 8 herca i u tom stanju trebaju biti i bioenergetičar i pacijent ili, ako je u pitanju samoiscjeljivanje, samo pacijent. Onda desnu ruku stavite na želudac, a lijevu na istu visinu, ali na leđa i vizualizirajte kako iscjeljujuća kozmička energija ulazi kroz vašu desnu ruku u tijelo a sa svakim izdahom loša energija izlazi van. Vizualizirajte žutu boju energije koja vam ulazi u tijelo, jer je ona blagotvorna za želudac a tome vam može pomoći žuta minjonka. Poslije izvesnog vremana osjetit ćete lagane vibracije i toplinu i tada trebate vizualizirati kako vam je mnogo bolje i kako je došlo do iscjeljenja. Usput, to će vam pomoći i da dobro zaspite. Svaki organ ima svoju boju koju trebate vizualizirati, na primjer srce zelenu, grlo plavu itd. Koliko je karmau svemu tome bitna? - Problem je taj što je ovo gdje mi živimo samo jedna škola i mi prolazimo tu školu kroz patnju i muku, sreca je jako mali postotak i traje kratko. Čovjek se mora naučiti dobroti, istini i ljepoti, a sve je to u konačnici ljubav. Samo tada će napredovati, nema mućke. Pa premda se nekad čini da se i mućkom može nešto postići, to je samo trenutno postignuće, nakon koga dolaze tri zla. Zato se kaže da zlo nikada ne ide samo. Da je više ljubavi na ovim našim prostorima, ne bi nam se dešavalo ovo što nam se sad dešava, jer kažu da je Gospa iz Međugorja još 1980. godine rekla neka prestane mržnja, jer će inače za 10 godina biti zla. Naprosto, moramo biti svjesni toga da nismo jedini u svemiru i da postoje zakoni kojima se moramo pokoravati da bismo zaslužili život sada i ovdje. Iako ih znanost još nije dokazala. Napomena: Tekst je preuzet iz Novog Lista, 20.travnja,1996. pod rublikom "ASTRO VID", pisala je Jelena Sedlak a snimio Denis Lovrović. Tekst je objavljen u knjizi Borivoja Bukve, NEW AGE U SJENI BOROVA, Rijeka, 2007. Pogledaj još: METAMORFOZE ISTRE I RIJEKE http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=24337 Tekst je objavljen na Magicusu: http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=26049 U Rijeci, 10.07.2009. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

METAMORFOZE ISTRE I RIJEKE -------------------------------------------------- - Promocija knjige http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=19871 - Promocija knjige - II - http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5223 - Na tragu megalita http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5759 - Kako uskladiti tijelo, dušu i okolinu http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5799 - Zagonetna Istra http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4734 - Istra i sva njena božanstva http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4780 - Istra i sva njena božanstva - II - http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4855 - Metamorfoze Istre i Rijeke http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4691 - Riječke metamorfoze http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5898 - Tajna Velog vrha http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5899 - Riječke metamorfoze http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5948 - Izrada zaštitnog znaka riječkih metamorfoza http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5949 - Istra i sva njena božanstva http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4899 - Medejino ogledalce http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5369 - Veli vrh još jednom http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=6034 - Grožnjan grad umjetnika http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4431 - Govor kamenja - Dvigrad http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4385 - Puran nad pazinskom jamom http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4268 - Putevima sv.Eufemije - Rovinj http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4300 - Vodnjan - preteća Ekumenizma http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4169 - Skriveno blago Istre http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4118 - Ruže vrta Trsata http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=3789 - Zmaj sa Tuhobica http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5708 - Rijeka u idealnom feng shui polozaju http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5649 - Tajna plave torbe http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5650 - Zmajeve linije Istre http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5845 - Veli vrh jos jednom http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=6034 - Moj susret sa patuljkom http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=6574 - Vizijski doživljaj http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=6788 ------------- - Karlovačke metamorfoze http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4491 -------------- - Zašto u Rijeci cvjeta ljubav http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=11881 - Feng shui Rijeke i odnos preme nakim gradovima u Hrvatskoj http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=11923 - Pogledaj i na "RIJEKA DANAS" http://www.rijekadanas.com/rijeka-grad-po-mjeri-feng-shuija/ - Rijeka i njen položaj - zdravi grad http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5243 ----------- U Rijeci, 19.06.2009. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

O 2012 GODINI! O 2012. godini: 1. Čovječanstvo i planeta Zemlja trenutno prolaze kroz velike promjene i pomak u svijesti i percepciji realnosti. 2. Civilizacija Maya u Centralnoj Americi bila je najnaprednija civilizacija u usporedbi s vremensko/tehnološkim znanjem. Njihov glavni kalendar je najtočniji na planeti. Nikad nije pogriješio. U stvari, imali su 22 kalendara ukupno, pokrivajući mnoge cikluse vremena u univerzumu i našem solarnom sistemu. Neki od tih kalendara će tek biti objavljeni. 3. Majanski peti svijet je završio 1987.g. Šesti svijet počinje 2012.g. Dakle, mi smo trenutno "između svjetova". To vrijeme oni zovu "Apokalipsa" ili otkriće. To znači da će realna istina biti objelodanjena, odnosno otkrivena. To je također vrijeme za nas da poradimo na "našim stvarima" individualno i kolektivno. 4. Majanski 6. svijet je zapravo prazan. To znači da je na nama, kao kreatorima ( ne jedinim ), da počnemo kreirati novi svijet i civilizaciju koju sada želimo. 5. Maje su također rekli da ćemo do 2012.g.- - odbaciti tehnologije koje sad poznajemo. - odbaciti vrijeme i novac. - ući u 5. dimenziju poslije prolaza kroz 4. dimenziju. ( 5. dimenzija je u stvari 4. denzitet ) - planeta Zemlja i solarni sistem će ući u galaksijsku sinhronizaciju sa ostatkom Univerzuma. - naša DNA će biti "unaprijeđena" ( ili reprogramirana ) iz centra naše galaksije. ( Hunab Ku ) "Svatko na ovoj planeti mutira. Neki su svjesniji od drugih. Ali svakome se to dešava." - Vanzemaljska Misija Zemlje. 6. 2012.g. ravnina našeg solarnog sistema će se izjednačiti sa ravninom naše galaksije, Mlječnog Puta. Taj ciklus traje 26000 godina od početka do završetka. Virgil Armstrong također govori da će se druge dvije galaksije izravnati sa našom u isto vrijeme. Svemirsko događanje! 7. Vrijeme se u stvari ubrzava ( ili raspada ). Tisućama godina Schumann-ova rezonancija ili puls ( kucanje srca ) planete Zemlje je bila 7,83 ciklusa po sekundi, vojska je to uzimala kao vrlo pouzdanu referencu. Međutim, od 1980.g. ta rezonancija polako raste. Sada je preko 12 ciklusa po sekundi ! To znači da je to ekvivalentno s vremenom od manje od 16 sati po danu umjesto "starih" 24 sata. 8. Za vrijeme Apokalipse ili vremena "između svjetova" mnogi ljudi će iskusiti mnoge osobne promjene. Te promjene će biti mnogobrojne i varijabilne. To je sve dio onoga radi čega smo ovdje da bi to doživjeli i iskusili. Primjeri mogu biti razni, od prekida nekih veza, seljenja na druge lokacije, promjena posla, pa sve do promjena u načinima razmišljanja, promjena DNA ( vraćanje neaktivnih dijelova natrag u funkciju ),...itd. 9. Zapamtite, u svakom danom momentu mi radimo male ili velike odluke. Svaka odluka je bazirana na ljubavi ( ljubav ne kao kemijska reakcija našeg tijela, već pravo značenje ljubavi = svjetlo = znanje ) ili strahu ( mrak = suzbijanje znanja = manipulacija ). Odaberite ono što vam dolazi iz vaše intuicije, ne intelekta, slijedite vaše unutrašnje želje. Prilagodite se. 10. Misaone forme su vrlo važne i utječu na naš svakodnevni život. Mi stvaramo našu realnost sa našim mislima. Ako mislimo negativno o drugima, to ćemo i privući. Ako pak razmišljamo pozitivno, privući ćemo pozitivne ljude i događaje. Dakle, budite svjesni svojih misli i eliminirajte nepotrebne negativne ill osuđujuće misli. 11. Budite svjesni da je većina medija kontrolirana od strane manjine. Koristite moć rasuđivanja! Potražite sakrivene motive i planove. Zašto je baš ta informacija dana vama? Što je "njihov" stvarni plan? Da li je to slučaj problem-reakcija-solucija? Da li "oni" kreiraju problem da bi vi reagirali i zahtjevali rješenje tog problema, pa će vam "oni" ponuditi njihovo rješenje? Rješenje je ono što su "oni" na početku i željeli! 12. Zapamtite da se gotovo ništa ne dešava slučajno. Svi događaji su isplanirani od nekih agencija ili bilo čega drugog. Ali, uprkos tome, baš je predivno vrijeme za biti "živ" ovde u ovo vreme! Istina će te osloboditi ! ------------- lp, boro http://budan.blog.hr/ dobiven tekst og gemini sa magicusa

The Haiku Society of Rijeka pismo odaslano jimu kacianu u usa o društvu haiku pjesnika rijeka, prijevod saša važić. The Haiku Society of Rijeka The Haiku Society of Rijeka, Croatia, was founded in 2000 with the aim of promoting and cherishing haiku poetry in the northwest part of Croatia, Croatia as a whole and worldwide. It is also deserving for fostering and writing haiku in the čakavian dialect of the Croatian language The HSR gathers around 30 members, but there are much more those who write haiku poetry. The Society has founded its own library which publishes haiku books by its members. Over 30 titles have been published so far. Its members participate in international haiku contests and publish their haiku in Croatia and in international magazines. Many of them have been included in international haiku anthologies. The Society has its website http://karolina-rijecka.com Every year in May a spring haiku meeting, often of international character, is organized in a different place of choice. Haiku submitted for the purpose of these poetry gatherings by haiku poets from the world are selected and presented at the meetings. Collections of poems pertaining to the meetings are printed after the meetings. Some haiku poets from the Society attended the First WHA Congress held in Tolmin, Slovenia, then the German Congress in Kronach, Germany, Conference held in Constantia, Cascina Macondo, Italy, etc. Some haiku by the HSR's members: IVANKA KLARIĆ (OPATIJA) A lonely child And a crab on the beach Both scared to death VERA PRIMORAC (RIJEKA) Sunday dinner All chairs are vacant Except mine BORIVOJ BUKVA (RIJEKA) A cricket In my tent It screams all the night The Croatian haiku production, according to Prof. Dr. Vladimir Devide, is at the third place in the world. Haiku is written all over Croatia and international haiku gatherings are organized in Samobor, Ludbreg, Zagreb, Ivanic grad and Rijeka. The most famous Croatian haiku poets are Dubravko Ivančan, Dragutin Tadijanović, Marijan Čekolj and many others. There are so many good ones that it is impossible to mention all of them in such a small space. Jadran Zalokar, Ph.D. began to write haiku more than 30 years ago. He has published around 10 haiku collections and has been included in almost all international anthologies. He is one of the leading Croatian haiku poets. He also draws haiga and illustrates his own and other authors' books. Jadran Zalokar, Ph. D. Tr. Saša Važić Jadran Zalokar i Borivoj Bukva demonstriraju crtanje haigi pred Japanskom Tv., na Trsatskoj gradini u Rijeci ----------- ----- Original Message ----- From: sasavazic To: jim kacian Cc: Jadran Zalokar Sent: Monday, May 11, 2009 3:10 PM Subject: HSR-Jadran Zalokar Dear Jim, Jadran Zalokar asked me to send you this. I am not sure if it is appropriate for the Haiku Foundation... Thanks, Sasa ----------- U Rijeci, 19.05.2009. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

WORLD HAIKU - HAIGA 66th Haiga Contest... WORLD HAIKU - HAIGA 66th Haiga Contest http://www.worldhaiku.net/haiga_contest/66...ivoj_bukva.html ----------- Boriboj Bukva (Croatia) 2.50 out of 3.00 points u ruci grana - maslenici na otoku pred uskrs a branch in the hand - olive groves on the island on Easter Eve translation: Slobodan Milosevic Judge's comment: Such a finely done drawing. It must have taken a long time to complete. Haiku needs some pondering, but because of the drawing, I give a good score. ----------------------- preostale haige pogledaj na linku: http://www.worldhaiku.net/ potraži pod "haiga" ----------------------- U Rijeci, 29.04.2009.godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

Poziv na haiku natječaj pošaljite više haiku za antologiju balkanskog haikua na temu rata, kršenja ljudskih prava i diskriminacije: ... POZIV NA HAIKU NATJEČAJ Go to fullsize image Drage kolege, uputite molim poziv svojim saradnicima da mi po mogućnosti u što kraćem roku upute svoje haikue ( po mogućnosti sa engleskim prevodom ) za antologiju balkanskog haikua na temu rata, kršenja ljudskih prava i diskriminacije: ANTHOLOGY OF 50 BALKANS' HAIKU ABOUT WAR, HUMAN RIGHT VIOLENCE & DISCRIMINATION Edited by: Dimitar Anakiev pesme pošiljati isključivo e-poštom na adresu: adresa: mao1935@live.com sa naznakom: "Antologija" ----------- Go to fullsize image Hvala, Dimitar Anakiev ---------- Tko je naš Dimitar Anakiev? Dimitar Anakiev Film s.p. Na Mlaki 1B SI-4240 Radovljica Tel. +386.31.364.304, +386.40.246.853 Home page: http://dimitar.anakiev.googlepages.com/home Blog: http://dimitarfilmsblog.blogspot.com/ http://kamesanhaikublog.blogspot.com/ Jedan je od urednika Karoline Riječke http://karolina-rijecka.com ---------------------- pozdrav dimitru i hvala na obavjesti. boro U Rijeci, 28.04.2009. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

Poziv na haiku natječaj pošaljite više haiku za antologiju balkanskog haikua na temu rata, kršenja ljudskih prava i diskriminacije: ... POZIV NA HAIKU NATJEČAJ Go to fullsize image Drage kolege, uputite molim poziv svojim saradnicima da mi po mogućnosti u što kraćem roku upute svoje haikue ( po mogućnosti sa engleskim prevodom ) za antologiju balkanskog haikua na temu rata, kršenja ljudskih prava i diskriminacije: ANTHOLOGY OF 50 BALKANS' HAIKU ABOUT WAR, HUMAN RIGHT VIOLENCE & DISCRIMINATION Edited by: Dimitar Anakiev pesme pošiljati isključivo e-poštom na adresu: adresa: mao1935@live.com sa naznakom: "Antologija" ----------- Go to fullsize image Hvala, Dimitar Anakiev ---------- Tko je naš Dimitar Anakiev? Dimitar Anakiev Film s.p. Na Mlaki 1B SI-4240 Radovljica Tel. +386.31.364.304, +386.40.246.853 Home page: http://dimitar.anakiev.googlepages.com/home Blog: http://dimitarfilmsblog.blogspot.com/ http://kamesanhaikublog.blogspot.com/ Jedan je od urednika Karoline Riječke http://karolina-rijecka.com ---------------------- pozdrav dimitru i hvala na obavjesti. boro U Rijeci, 28.04.2009. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/

ŽIVJETI U SKLADU SA PRIRODOM Za branje tega članka si vzemte čas vsaj 15 - 20 minut, ker je kar dolg in se izplača prebrati celega, ker je tu resnica,.... ker gre za nas...., kaj se lahko zgodi, oz. kaj lahko pričakujemo da se bo zgodilo....(marsikaj ne vemo!!!) Anton Komat, ekološki ombudsman slika foto: Borut Peterlin Mož, ki je postal sinonim za sobivanje z naravo. Agens movens vseh velikih naravovarstvenih akcij zadnjih 20 let, pisec različnih knjig o ekologiji, ki kot predavatelj, kolumnist in avtor televizijskih oddaj vodi svoj osebni projekt ekološkega opismenjevanja. Medtem ko sta politika in gospodarstvo ob svetovni krizi obupana, jo on jemlje kot priložnost za pohod simbiotskega človeka, ki bo za svojega zaveznika na zemlji spet vzel naravo. Zakaj kmetijstva ni mogoče ustrojiti po hiperprodukciji industrije, ki lahko vsako leto proizvede več izdelkov? > Njiva ni fabrika. Kmetijstvo zavezuje človeka k spoštovanju naravnih zakonov, ti pa so močnejši od zakonov industrije. Pšenica danes potrebuje natanko toliko dni, da dozori, kot jih je v času faraonov. A mi smo kmetijstvo s sonca preusmerili na nafto. Dokler je bila nafta poceni, je delovalo. Leta 1940 je pri pridelovanju hrane človek vložil 1 kilo kalorijo fosilnih goriv in dobil 3,4 kcal hrane. Danes moramo vložiti 10 kcal energije, da dobimo 1 kcal hrane, torej imamo izjemno požrešen energetski sistem. Če vzamemo prehranski sistem kot celoto: požremo 20 odstotkov nafte, hkrati pa ta sistem izloči 40 odstotkov toplogrednih plinov. V energetski krizi se vsaka sprememba takoj reflektira v hrani. V zadnjih nekaj mesecih se je obseg ladijskega prevoza hrane med celinami zmanjšal za 40 odstotkov. Mislim, da je že 44 držav prepovedalo izvoz vsake hrane. Razpada globalni prehranski sistem. To je alarm. Energetsko bazo civilizacije moramo premakniti nazaj na sonce. Kaj to praktično pomeni? > Pri pridelavi na njivi porabimo 20 odstotkov naftne energije, ki jo vsebujejo kemična gnojila, pesticidi, traktorski pogon, vse drugo požrejo transport, tehnološka priprava, skladiščenje, pakiranje. To nam govori o nujnosti prehoda na lokalni trg in lokalno pridelavo hrane. Pri konceptu lokalnega trga pa je nujna revolucija v miselnosti potrošnika, ki se bo naenkrat veselil starih jabolčnih sort z Dolenjske bolj kot izbire med mangom, papajo in ananasom. > To je problem potrošniške družbe, ki proizvaja nekakovostno in bolj ali manj nepotrebno kramo. John Stewart Mill je že leta 1848 pisal, da bo na neki točki razvoja ekonomija prišla do ničte rasti. Ne bomo več povečevali inputa naravnih virov, sledili visoki rasti kapitalskih donosov, ampak bomo šli v recikliranje, v proizvodnjo kakovostnejših izdelkov in v servisiranje, tako da bomo proizvedli samo toliko, kolikor narava lahko obnovi. Na planetu ima filozofijo neomejene rasti samo rakavo tkivo, za katero pa vemo, da gresta na koncu k vragu in rak in njegov gostitelj. Bom povedal osebno izkušnjo. V naši družini je bila pradedova sekira, na njej je bila še letnica 1885. Eno samo sekiro smo imeli praded, ded, oče in jaz, bila je iz vrhunskega jekla. Meni so jo žal ukradli, tako da sem kupil novo, a mi je v dveh urah počila na navadni grči. Kupil sem še eno, pa mi spet ni služila. Zdaj proizvajamo kramo, ne pa kakovostne izdelke. Pri sekiri lahko človek praktično presodi njeno kakovost. Kako pa naj meščan presodi kakovost zelenjave in mesa, ko ne pozna razlike med okusi hrane iz industrijske in domače pridelave? > Kakovost hrane lahko primerjamo, če imamo dober monitoring. Pri nas so institucije, ki se ukvarjajo z monitoringom, popolnoma neučinkovite, saj so razdrobljene, delujejo po različnih parametrih in med seboj tako rekoč sploh ne sodelujejo. Potrebovali bi enotno agencijo za kemično in biološko varnost. Brez novih zaposlitev, samo združila bi vse, ki so zdaj nesistematično razmetani po desetih koncih. In bi sodila pod nadzor parlamenta, ne pa pod politično opcijo, ki je trenutno na oblasti. Po metodi agencije EPA (Environmental Protection Agency), izjemno učinkovitega neodvisnega organa, ki ga poznajo v severni Evropi in Ameriki. Kaj je cena industrijske pridelave hrane? > Zdravje ljudi. Fiziologi pravijo, da bi bilo danes tako rekoč nemogoče napisati učbenik fiziologije človeka. Izredno težko bi našli človeka, ki bi bil absolutno zdrav. Ne rečem, da ljudje akutno obolevajo, imamo te subklinične primere, ko nismo ne zdravi ne bolni. Tu je dobesedno zločinska naveza v ekonomiji, kjer je cilj kapitala, da ljudje neprestano obolevajo, da potem posegajo po zdravilih in farmakologiji. V zahodnem svetu je delež zdravstvenih storitev med bruto stroški države okoli 15 odstotkov, to je trikratni porast v zadnjih 30 letih. Ko prebiramo o razlogih za obolevanje, so glavni vzroki tobak, holesterol, stres in premalo gibanja. > To se ponavlja že 50 let. Zdravstveni sistem bi moral bdeti nad biološko in kemično varnostjo hrane, saj ta danes najbolj ogroža človeka. Tu je zanimiv podatek, da je v istem deležu, kot narašča cena zdravstvene oskrbe, padla cena hrane. Povezava med hrano in zdravjem je merljiva. Kmetijstvo je naredilo napako, ko je šlo v industrijsko proizvodnjo tovarniških hal. To je vsiljeno, navsezadnje: pšenica danes potrebuje natanko toliko dni, da dozori, kot v dobi faraonov. Narave ne moreš oblikovati po kalupu povečevanja industrijske proizvodnje. Kakšna je voda v Sloveniji? > Četrtina je prek mere kontaminirana, četrtina je kontaminirana, polovica pa je na meji. Zdaj se je pojavil še hujši problem zaradi velikih gradbenih posegov v okolje, ki povzročajo hude motnje v hidrorežimu pokrajin. Ogromne parkirne površine megamarketnih in industrijskih con, avtoceste in druge asfaltirane površine so narejene tako, da voda hitro odteka v kanale in ne pronica več v zemljo, torej je ne namaka več. Imamo v bistvu relativno sušo, čeprav padavin ni premalo. Od leta 1984 hidrologi v Sloveniji ugotavljajo negativno vodno bilanco, ki se pospešeno povečuje. V državi, ki da kaj nase, ne smejo dopustiti, da ekonomisti in sami politiki odločajo o temeljnih razvojnih ukrepih brez sodelovanja ljudi, ki kaj vedo o posledicah teh odločitev. Potem namreč posledice padejo kot breme na ljudstvo. Katera voda je boljša, iz pipe ali iz plastenke? > Država naravnost podpira ustekleničenje vode, ker ji to prinaša zaslužek od koncesije in DDV od prodaje. Toda za liter vode v plastenki se zlije mimo pet litrov, porabi četrt litra nafte, nato pa še plastenka konča na deponiji. Zraven se iz plastenke emitirajo v vodo še nevarne kemikalije, ki so hormonski motilci. Zato sem bolj naklonjen vodi iz pipe, če upoštevamo sedanji evropski standard 0,1 mikrograma kemičnih substanc na liter. Če bi se propagirala voda iz pipe, če bi država dala trdnejša jamstva, da je nadzor res dober, da bi javljala, kdaj se pojavljajo kontaminacije, da bi ljudje dobili nazaj zaupanje v vodo iz pipe, bi prek tega varovali primarne vodne vire. Vsak pomik v smeri ustekleničene vode pomeni, da smo se odrekli vodnim virom. Vprašanje vodne varnosti je vprašanje nacionalne varnosti. Nacionalna varnost niso samo vojska, policija, tanki in patrie, ampak predvsem pitna voda, rodnost prsti in genski viri. Vaš naravni zaveznik bi moralo biti torej prav ministrstvo za obrambo? > Pred leti smo poskušali najti stik z njimi, ko smo razmišljali o monitoringu pitne vode. Rekli smo, da bi naredili karto naravnih izvirov, ki še niso vključeni v vodovodne sisteme, da bi pri sto takih izvirih redno opravljali biološko testiranje. To ni interes samo vojske, ki bi imela rezerve, če bi izbruhnila vojna, ampak tudi, če bi zaradi kontaminacije upadla oskrba z vodo delujočih vodovodov in bi brez vode ostala cela naselja. Vojski smo predlagali, da bi naredili kataster teh vodnih virov. Najprej so rekli, da jih zanima, potem pa nič več. Zakaj se nikoli ne pojavi minister, ki bi rekel: v mojem mandatu bo voda tako čista, da bodo ljudje lahko plavali v njej in jo pili? nastavak... > Točno takšen stavek je izrekla švedska sekretarka za okolje. Pri nas je bizarno, da ministrstvo za zdravje propagira zdravo življenje, tiska plakate, kako naj jemo več sadja, hkrati pa vemo, da je 70 odstotkov sadja in zelenjave kontaminiranih s strupi in tega ne bi smeli jesti. Namesto da bi delovali preventivno in rekli, da bomo vsaj v šolah in vrtcih zagotovili biotsko hrano, saj imamo nekaj tisoč sonaravnih kmetij, je kmetijsko ministrstvo naredilo vse, da bi jih ne bilo več. To je tragedija. Če bi z delom subvencij podpirali ekološko pridelano hrano! Zadnji ukrep Tonyja Blaira, preden je odstopil, je bila vpeljava sonaravno pridelane hrane v vrtcih. Zakaj pri nas ni podobnega? Mislim, da je naša oblast dovolj dobra preslikava razpoloženja med ljudstvom. Pri nas je jasna bipolarizacija na skupino ljudi, ki narašča in ki stavi na kakovost življenja, in večino, ki se gre potrošništvo ter roma v megamarkete in na razprodaje. Kaj lahko stori manjšina, denimo na Celjskem, kjer je izmerjena visoka kontaminacija zemlje? > Mislim, da je na evropskem sodišču vloženih že 140 tožb zoper državo, kajti nihče ne zavaruje teh ljudi. Brez uspehov so pisali inšpekcijskim službam, se obrnili na župana. Teh primerov je v Sloveniji veliko, tudi primer Lafargea bo končal na evropskem sodišču. Blizu Dobrne, v kraju Socka, so domačini množično umirali za rakom, ker so škropili hmelj pod njihovimi okni. V dolini so pridelovalci hmelja po 18-krat na leto škropili s pesticidi in vsaka hiša je imela po enega mrtvega ali enega s karcinomom. Potem sta mi pisala lokalni župnik in zdravnik, ki sta bila nemočna. Za župnika še razumem, da je nemočen, samo da lokalnemu dohtarju ni uspelo prepričati nikogar nad seboj? Z aktivisti smo dosegli, da so morali plantaže hmelja umakniti stran od hiš, toda tamkajšnja zemlja je še vedno kontaminirana. Kakšno je torej pivo, ki ga pridelujejo iz tega hmelja? > To je problem. Pred desetletjem sva v Mladini z Jako Elikanom naredila članek o tem, da smo v Sloveniji prvič testirali, koliko ostankov pesticidov je v vinih. Našli smo krepke številke in smo jih objavili. Vinarji so vložili tožbo zoper časopis. Z Botterijem smo se takrat dogovarjali, kaj narediti. Spravili smo kontra vzorce za neodvisno tretjo preiskavo. Hrvatje so takrat odpovedali veliko pošiljko vin, česar naj bi bili krivi mi. Iz vsega ni bilo nič, zakaj vsaka neodvisna preiskava bi pokazala točno toliko strupa, kot smo ga bili našli mi. Vprašanje vina je v Sloveniji problem, saj je trta toliko škropljena, da večina mošta sploh ne povre. Dodajati morajo umetne kvasovke, ker s fungicidi pomorijo naravne kvasovke. Problem je tudi z medom. Koruzno seme se nataplja v klotianidinu in potem, ko koruza kali, je vsa rastlina strupena, v cvetu pa je strup petkratno koncentriran. Priletijo čebele in klotianidin konča v medu, z njim pa v človeku, ki ta med je. Zakaj torej na etiketah za pivo, vino in med ni podatkov o količini vsebovanih pesticidov? > Rešitev je postavljena na glavo. Ko bo osveščenost v družbi večja, bo to postala tržna niša za kmetovalce, ki pesticidov ne uporabljajo. Potem si bodo oni dali ponosno napisati, da v njihovih izdelkih niso našli nič strupenega. Vprašanje potrošnika: katere ribe so bolj neoporečne, morske ali rečne? > Načelno so reke veliko bolj kontaminirane kot morje. Reka, ki je kontaminirana, je zelo kontaminirana. Bi pa opozoril na nekaj, kar ljudje navadno ne vedo. Grem v ribarnico in imam na izbiro sardelo, osliča in tuna. V prehranski verigi oslič je sardelo, tun pa osliča. Če je v sardeli enota toksina, jih je v osliču desetkrat več, v tunu pa stokrat. Kadarkoli izbiramo hrano, moramo biti pozorni, na kateri stopnji prehranske verige je. Vedeti moramo, da je tun najmanj stokrat bolj kontaminiran od sardele, najmanj toliko, ker ima sardela kratko življenjsko dobo, tun pa živi od 20 do 30 let. Če izbiram manjše zlo, je torej bolje, da se hranim s pesticidno koruzo kot z mesom prašiča, ki so ga krmili s to koruzo? > Še bolj banalen primer, če damo v verigo še človeka. Imamo njivo koruze, kravo in žensko, ki doji. Če se ženska hrani z mesom kontaminirane krave, bo v njenem mleku desetkrat večji odmerek, kot je v kravjem mleku. Tu se postavi vprašljivost koristnosti dojenja, vendar teh raziskav pri nas ne delajo. Nekatera velika mesta na čelu z Ljubljano imajo težave s čezmerno onesnaženostjo zraka s trdnimi delci. Kakšni so koncepti reševanja teh težav? > V Ljubljani poznamo sistematičen izgon vrtičkarjev. V svetu so močne težnje, da se mesta, tudi velemesta, spreminjajo v eco-cities. To so tudi mesta, kot so London, Montreal in Chicago, ki se ne ukvarjajo samo s samooskrbo s hrano, ampak tudi z izgonom avtomobilov. V Ljubljani se dogaja prav nasprotno. Namesto da bi postavili garažne hiše na štirih vpadnicah, ki jih preči obvoznica, in napeljali tramvaj v središče, rinemo z avti v mesto, kjer v središču postavljamo garažne hiše. Promet je eden glavnih emitorjev trdnih delcev v zrak. Sedanji koncept mesta je gradbeno profitno navdahnjen za nekatere sloje, ne bomo pa govorili o problemih, ki jih bomo umaknili pred javnostjo. O tem ni zaželeno govoriti. Čedalje pogosteje se dogaja, da politika sama odloča, kaj je problem, kdo ga bo reševal in kako ga bo reševal. Zato uporablja ekspertokracijo, tisti del znanosti in stroke, ki je malce skorumpiran in svoj doktorat proda za dobro šumenje na računu in napiše ekspertizo, kakršnokoli naročnik želi. V Sloveniji sploh nimamo neodvisnih okoljskih institucij, niti nihče ne razmišlja, da bi jih finančno podprli. Ko je minister Pogačnik spet dovolil uporabo prej prepovedanih pesticidov, ni bilo opaziti nobenih strokovnih protestov. > Sprožili bomo upravni spor, s katerim mislim, da nam bo uspelo spodbiti ministrovo odločbo. Zraven pa bomo vložili še kakšno kazensko ovadbo. Zbiramo podatke o nevrotoksinih, o katerih že obstajajo študije, ki govorijo o rakotvornosti teh snovi pri človeku. Pri nas ministrstvo straši kmete, da ne bodo mogli več sejati koruze, če jim ne ponudijo teh spornih pesticidov. Kaj pa Kanadčani, Francozi in Nemci, ki so prepovedali te strupe in imajo ogromno hektarov koruze? Če lahko oni nemoteno sejejo koruzo, zakaj bi je naši kmetje ne mogli? Polja in njive se zdijo kot ideja sicer večni, toda kakšna je zdaj rodnost zemlje? > Če vzameva biozofski pogled na prst. V njej imamo tri elemente: producente, konzumente in razgrajevalce. Producenti so kulturne rastline in tiste, ki so ob nepravem času na nepravem mestu, to je plevel. Plevel moramo eliminirati in udarimo s herbicidi. Herbicid uniči vse producente razen ciljnega pridelka, uniči pa na ravni prsti vse mikroorganizme. Zdaj gledamo drugi člen, to so konzumenti, torej vsa živalska bitja. Če ta udarimo z insekticidi, bomo potolkli vse živali, ki razgrajujejo ostanke v prsti. Če pa udarimo še s fungicidi, uničimo še vse gljive v prsti. Deževniki so izjemno občutljivi za fungicide. Kmet, ki bo zaradi večjega pridelka uporabljal herbicide, insekticide in fungicide, si bo zagotovo pokončal rodnost prsti. Nazadnje bo dobil prst, ki je samo še mineralna struktura, mehanična opora brez življenja. Potem si na nizozemskem sistemu paradižnikov in rož, ki jih gojiš v vodi, v katero samo dodajaš minerale in umetna gnojila. > Oni so šli v to, ker imajo prst tako uničeno, da je tako rekoč nerodovitna. Ali obstaja postopek oživljanja mrtve prsti? > Pokojni slovenski biolog dr. Nastis Mršić, eden glavnih avtorjev temeljne knjige o slovenski biološki pestrosti, je razvil zamisel, da bi izvažali živo prst. Da bi v polja mrtve prsti injicirali kubuse žive prsti, iz katere bi se širilo življenje. Enkrat je šel v Bochum, kjer so imeli popolnoma uničeno prst, tam injiciral živo prst in čez mesece so ga klicali, da je začela prst oživljati. Lahko bi imeli čudovit posel z oživljanjem neplodnega sveta v severni Evropi. Pred več kot desetimi leti sem parlamentu predlagal, naj bi Slovenijo razglasili za biotski park Evrope. V ograjo bi dali tehnosfero človeka, ne pa parke. Rekli bi: tule bomo imeli obrtne cone, tam mesto Ljubljano, tod avtoceste, drugo pa je narava. Nekaj mesecev pred smrtjo je pokojni predsednik iskal stik z menoj, kako bi to zamisel obnovili. Toda takrat, ko je bil predsednik vlade, tega ni razumel, je imel pa vso moč, da bi kaj naredili iz tega. Značilnost Slovenije niso samo množica skritih morišč, ki jih zadnja leta odkrivajo, ampak tudi množične deponije nevarnih odpadkov, ki so skrite pod travniki. Kakšna je usoda teh podzemskih odlagališč? > Za Mladino sem na Dravskem polju nekoč igral raziskovalnega novinarja in odkrili smo odlagališča nevarnih odpadkov v gramoznicah. Pričakovali smo, da jih bo država sanirala, saj smo podpisniki stock-holmske konvencije, ki predpisuje izkopavanje starih grehov. Do danes se ni zgodilo nič. Celoten akvatorij Dravskega polja je za nekaj stoletij kontaminiran, če strupi iz starih sodov pronicajo v podtalnico. Ne morem dojeti, da ministri ne nekoč ne danes nič ne ukrenejo. Zgled pasivnega okoljskega kriminala? > To je opustitev preprečitve kriminalnega dejanja. Lani je začel veljati nov kazenski zakonik. V javnosti ga poznamo bolj po polemiki o dosmrtni ječi, prinaša pa tudi umestitev uničevanja okolja med kazniva dejanja. Začeli ga bomo uporabljati, predvideva namreč tudi zaporne kazni. Danes je brezupno. Name se obrača na stotine ljudi iz vse Slovenije, kaj narediti. So v popolnem brezpravju. Zakaj se ljudje obračajo na vas in ne na ministrstvo za okolje, ki po funkciji varuje naravo? Ste nekakšen okoljski ombudsman? > Ja, ha ha. Rad pomagam, ampak včasih sem tako zasut, da ne zmorem. Ljudje potrebujejo predvsem pravne nasvete. Pri nas ni odvetnikov, ki bi bili specializirani za okoljsko pravo, čeprav bi bilo tudi to donosno. Ko sem hodil po Pomurju zaradi onesnažene vode, sem se pogovarjal z župani, ki so mi kazali, da analize vzorcev ne kažejo nič alarmantnega. Vzorec je bil seveda ničen, ko pa analiza ni merila najpomembnejšega - vsebnosti atrazina in nitratov! Bili so presenečeni in so mi rekli, da tega niso vedeli. To je vprašanje ekološke pismenosti. Velika večina politikov je ekološko popolnoma nepismena, da o zdravstvu ne govorim. To je nacionalna katastrofa, saj se zdravniki sploh ne zavedajo, da je zlo v okolju, ne samo v bakterijah. Tudi splošna ekološka pismenost prebivalstva je obupna. Kakšni so učinki vašega opismenjevanja? > Ko predavam po Sloveniji, mi daje dober občutek to, da je odziv ljudi vedno večji. Čedalje več ljudi prihaja na predavanja. Vsak poslušalec, ki pride, potem vsaj še dva zastrupi z ekoidejami. Mislim, da že 12 do 15 odstotkov Slovencev krepko razmišlja o kakovosti življenja. Ko jih bo več kot 20 odstotkov, bodo dobili vpliv na javnomnenjske voditelje in začelo se bo spreminjati tudi javno mnenje. V njem danes vlada mit čistoče, kuhinje in kopalnice so polne plastenk s čistili. > Američani so naredili eksperiment in so več kot 200 stanovanj 14 dni pustili brez čiščenja. Potem so vzeli mikrobiološke vzorce. In kje so našli največ bakterij? Na tipkovnicah računalnika jih je bilo 200-krat več kot v straniščni školjki, ki so jo medtem splakovali samo z vodo. V istem razredu sta še mobitel in daljinec. Vse zlivanje čistil in razkužil je posledica reklamne obsesije s sterilnostjo stanovanj. V stranišče bo ekolog od časa do časa vsul nekaj sode, da očisti vodni kamen, in sol. Absurd potrošništva je, da danes prodajajo zelo nevarna čistila z učinkom sode, ki so petkrat dražja od iste količine sode. Ali ni ta potrošniški absurd možen zato, ker človek nima več primarnih znanj in ni več sposoben sam karkoli izdelati. Za vsem, kar potrebuje, teka po trgovinah? > Stara znanja, ki so jih imele še naše babice, izginjajo. Moja mama je celo stanovanje očistila s soljo, sodo, kisom, limono in vodo. In je sijalo in dišalo. Večina ljudi danes sploh ne zna gojiti zelenjave. Brez dvoma prihaja prehranska kriza. V Sloveniji uvažamo dve tretjini hrane, Kitajska ima strahovito erozijo prsti, reke so spremenili v greznice in kanale. In ker razmišljajo strateško, vdirajo v Afriko, tam kupujejo cele pokrajine plodne zemlje. Tomo Križnar mi je pravil, kako postajajo lastniki zemljišč po Sudanu. Ne le ekonomska kriza, prihaja tudi sprememba podnebja. Leta 2005 je bil sončni minimum. Zadnja velika suša je bila leta 2003. Obdobje suš se je končalo, začela so se neurja. Vstopamo v čas ohladitve za približno 2 stopinji. Začeli se bomo prilagajati mrazu. Kako se kot ekolog prilagajate delovanju v državi? > S prijatelji Pretnarjem, Kodermacem in Firbasom smo v jedru povezani v elektronski mreži. Zraven obstaja še mreža aktivistov; reševali smo plinske terminale, ustavili gradnjo pomurskih elektrarn, omejujemo delovanje Lafargea, ustavili smo neumne načrte na Savi Dolinki. Nimamo nobenega sedeža, nobene formalne organizacije, nismo društvo, nič nas ni, toda ko je problem, gremo vsi tja pomagat; to se je izkazalo za izjemno uspešno. Hkrati to mobilizira ljudi. Poglejte, zdaj me kličejo ljudje izpod Potoške gore. Neki avstrijski baron je dobil z denacionalizacijo nazaj gozd in v njem so opravili golosek, nekaj tudi pod pretvezo boja proti lubadarju. S tem se je razsul hidrorežim in teren se je začel premikati, tako da jim hiše pokajo. Najprej stare, letos že nove. Inšpekcija se ne odzove, občine se to ne tiče, zdaj kličejo mene. Drugi primer so Železniki. Ko je bila ujma, so vsi drveli snemat, jaz pa sem šel s prijateljem in posnela sva stanje na vrhu, pri izviru Selške Sore. Našla sva dizaster, serijo napak, ki vsaka zase ne bi povzročila te tragedije. Iz tega delam dokumentarec. Tam je potencialna bomba. Naslednjič, ko udari ujma, lahko pride še v Škofjo Loko. Reka ni nič kriva, zadaj so človeške napake. Pri načrtu gradnje pomurskih elektrarn nam je avstrijski Greenpeace sporočil, da je zadaj nemški jedrski lobi, ki ima by-pass podjetje v Avstriji, da bi prikril denar; kupuje namreč energetske inštalacije. Ti Avstrijci so naredili tretjo firmo z Dravskimi elektrarnami, ki naj bi postavila šest elektrarn na Muri. Vsa elektrika iz njih bi šla v Nemčijo. V Kidričevem so hoteli delati ogromno plinsko elektrarno. Najprej so hoteli speljati ogromne daljnovode prek Kozjaka. Ljudje so se postavili, ker so jim hoteli posekati najlepše gozdove, ki so zadnji habitat za planinskega zajca in jerebico, zadnje ostanke alpske favne. Da bi naredili največje daljnovode v Evropi. Skupaj smo gruntali, zakaj nameravajo delati te daljnovode. Seveda, ideja je bila zgraditi plinsko elektrarno, ki bi zadovoljevala potrebe po elektriki v Avstriji. Kmetje niso hoteli prodati gozda, v enem tednu so zbrali 15.000 podpisov in zadeva je ustavljena. V Trzinu je hotela imeti gospoda elitno sosesko, da ne bo živela med rajo. Postaviti so jo hoteli v zadnji ostanek gozda, ki ga imajo domačini za sprehode. Rob so hoteli posekati in postaviti elitne vile, ljudstvo pa je bilo proti. Legalno ni šlo, potem so se spomnili trika, da bi sredi gozda naredili lepo pokopališče za naše pokojnike. Do pokopališča mora jasno peljati cesta, druga bi peljala ven. Ob zgrajeni cesti bi nato naklestili vile. Dobil sem se z domačini in jim predlagal referendum za pokopališče ali proti njemu ter jim svetoval, naj poprej povedo ljudem, za kaj sploh gre. Rezultat je bil, da 85 odstotkov ljudi ni hotelo pokopališča! Pobuda vedno pride od ljudi, mi pa imamo mrežo. Z državo sem imel hude težave. Ko smo pred leti vložili kazenske ovadbe proti ministru Kebru, smo vsi trije akterji dobili na glavo davkarijo. To je zdaj namesto Udbe. Zato od tedaj ne maram več imeti nobene uradne organizacije. Kakšno je zdravje Slovencev? > Američani so imeli pred tremi leti blazno akcijo, zbrali so 200 prostovoljcev in jim v krvi iskali različne kemikalije. Stvar so objavili na spletu, ob vsaki fotografiji so navedli količino kemičnih substanc, ki so jo v človeku našli, in zapisali še, kaj to lahko pomeni za zdravje. V Sloveniji bi bilo pomembno narediti tak monitoring, da bi sploh videli, kakšen je realen vpliv okolja in prehrane. Kot hudič žegnane vode se bojijo narediti to. Ko sem na Radiu Študent imel kontaktno oddajo o hormonskih motilcih, sem dobil sto prostovoljcev za pregled sperme. Rezultat bo dobil osebno posameznik, mi pa smo dobili samo skupno sliko. Ko sem dobil rezultate, sem z njimi odhitel k direktorici Inštituta za varovanje zdravja. Z vseh koncev nabrana in seksualno aktivna populacija. Pa mi je rekla, daj no, saj veva, da je četrtina funkcionalno neplodnih. Zakaj bi vznemirjali javnost? To je odnos zdravstva. Ali pa fantki s hipospadijo, z defektnimi lulčki. Lani sem govoril s kirurgom, ki mi je rekel, da operira samo še te defektne lulčke, toliko je tega. Prav bentil je. Ko sem ga vprašal, ali ve, zakaj je tako, ni vedel. Mlad kirurg ni vedel za problem hormonskih motilcev, ker mu tega ni nihče predaval na faksu. Vseh pet obrazov krize, podnebna, prehranska, zdravstvena, energetska in finančna, je rešljivih s prehodom na samooskrbo in lokalni trg. Zadnjič se peljem z mojo šjoro v hribe in naletiva na kmetijo odprtih vrat in sva se ustavila. Dobila sva tri gajbe hrane za 7 evrov: repe, kolerabe, vsega živega. Kakšen je učinkovit način, ko izbiraš hrano? > Enostavno, izključiti moraš pogled. Sit sem bil prerekanja z otrokoma, ki nista marala starih sort jabolk, ker so bila pikčasta, onadva sta rekla, da so krastava. Pa smo se šli igrico: zavezal sem jima oči in sta ugibala, katero jabolko ima najboljši okus in vonj. Izbirala sta med petimi, najboljša so bila seveda najbolj krastava. Od takrat sem ju navadil na visokodebelna jabolka. Takšno vajo delamo z otroki v ekošolah. Trgovci nategujejo rajo ravno s tem, da je vse v bleščečih in umetnih lampah. Bodite pozorni v trgovini na lampe, boste videli, kakšne so žarnice. To je naštudirano v nulo. Pred leti sem debatiral s tehničnim direktorjem Maximarketa, ki se mu je blazno mudilo v Hongkong nakupovat najnovejši model lamp za osvetljevanje hrane. Pod njimi hrana prav žari, bodite pozorni na zelenjavo, sadje in meso. In pri nas mesta ne spodbujajo zunanjih tržnic. > Trdim, da bodo v dveh do treh letih police v megamarketih precej prazne. Sistem transportov hrane bo razpadel. Vsaka država bo začela skrbeti samo zase. V Ameriki poteka blazna akcija ťGardens of VictoryŤ. Med drugo svetovno vojno so morali oskrbeti ne samo svojo vojsko, ki je bila v Evropi in na Pacifiku, ampak so s hrano oskrbovali tudi druge države, kjer so bili lačni. Zagnali so projekt 25 milijonov večjih vrtov, od koder so vso pridelano hrano pošiljali v Evropo. Danes ta projekt množično obnavljajo, velika mesta zdaj odstopajo cele kvarte za vrtičkarje. Ljudje hodijo na tečaje vrtičkarstva in kuhanja hrane, ker ne zanjo več kuhati iz osnovnih surovin. Chicago ima blazen program vrtičkarstva, vsem težko zaposljivim in brezposelnim ljudem daje mesto priložnost, da si vsaj hrano pridelajo sami. Če poleg krize upoštevamo še napovedi klimatologov o ohladitvi, ki naj bi leta 2012 znašala nekaj stopinj, bo motena tudi pridelava rastlin. Pri nas imamo v skladu kmetijskih zemljišč ogromne količine zemlje, ki stoji. Več kot pol milijona hektarov, nekaj špekulirajo s stavbnimi zemljišči. Ta sklad bi lahko bil vir za samopomoč, ko bo treba reševati prehransko vprašanje Slovenije. Imamo samo tretjinsko samooskrbo s hrano. Če pa bi šli v sonaravno kmetovanje, dobimo takoj na desettisoče delovnih mest. S prodajo biohrane pa sploh ni problem, mi še enega Milana ne moremo prehraniti. Ni mi jasna rigidnost oblasti, ki varčuje pri kavi in se gre traparije, vitalne, osnovne stvari pa stojijo povsem nedotaknjene. Globalizacije je konec, vsaka država bo iskala svoje načine preživetja. V Južni Ameriki mora vsak, ki hoče postaviti market, zraven odpreti še lokalno tržnico. nastavak... > Za Mladino sem na Dravskem polju nekoč igral raziskovalnega novinarja in odkrili smo odlagališča nevarnih odpadkov v gramoznicah. Pričakovali smo, da jih bo država sanirala, saj smo podpisniki stock-holmske konvencije, ki predpisuje izkopavanje starih grehov. Do danes se ni zgodilo nič. Celoten akvatorij Dravskega polja je za nekaj stoletij kontaminiran, če strupi iz starih sodov pronicajo v podtalnico. Ne morem dojeti, da ministri ne nekoč ne danes nič ne ukrenejo. Zgled pasivnega okoljskega kriminala? > To je opustitev preprečitve kriminalnega dejanja. Lani je začel veljati nov kazenski zakonik. V javnosti ga poznamo bolj po polemiki o dosmrtni ječi, prinaša pa tudi umestitev uničevanja okolja med kazniva dejanja. Začeli ga bomo uporabljati, predvideva namreč tudi zaporne kazni. Danes je brezupno. Name se obrača na stotine ljudi iz vse Slovenije, kaj narediti. So v popolnem brezpravju. Zakaj se ljudje obračajo na vas in ne na ministrstvo za okolje, ki po funkciji varuje naravo? Ste nekakšen okoljski ombudsman? > Ja, ha ha. Rad pomagam, ampak včasih sem tako zasut, da ne zmorem. Ljudje potrebujejo predvsem pravne nasvete. Pri nas ni odvetnikov, ki bi bili specializirani za okoljsko pravo, čeprav bi bilo tudi to donosno. Ko sem hodil po Pomurju zaradi onesnažene vode, sem se pogovarjal z župani, ki so mi kazali, da analize vzorcev ne kažejo nič alarmantnega. Vzorec je bil seveda ničen, ko pa analiza ni merila najpomembnejšega - vsebnosti atrazina in nitratov! Bili so presenečeni in so mi rekli, da tega niso vedeli. To je vprašanje ekološke pismenosti. Velika večina politikov je ekološko popolnoma nepismena, da o zdravstvu ne govorim. To je nacionalna katastrofa, saj se zdravniki sploh ne zavedajo, da je zlo v okolju, ne samo v bakterijah. Tudi splošna ekološka pismenost prebivalstva je obupna. Kakšni so učinki vašega opismenjevanja? > Ko predavam po Sloveniji, mi daje dober občutek to, da je odziv ljudi vedno večji. Čedalje več ljudi prihaja na predavanja. Vsak poslušalec, ki pride, potem vsaj še dva zastrupi z ekoidejami. Mislim, da že 12 do 15 odstotkov Slovencev krepko razmišlja o kakovosti življenja. Ko jih bo več kot 20 odstotkov, bodo dobili vpliv na javnomnenjske voditelje in začelo se bo spreminjati tudi javno mnenje. V njem danes vlada mit čistoče, kuhinje in kopalnice so polne plastenk s čistili. > Američani so naredili eksperiment in so več kot 200 stanovanj 14 dni pustili brez čiščenja. Potem so vzeli mikrobiološke vzorce. In kje so našli največ bakterij? Na tipkovnicah računalnika jih je bilo 200-krat več kot v straniščni školjki, ki so jo medtem splakovali samo z vodo. V istem razredu sta še mobitel in daljinec. Vse zlivanje čistil in razkužil je posledica reklamne obsesije s sterilnostjo stanovanj. V stranišče bo ekolog od časa do časa vsul nekaj sode, da očisti vodni kamen, in sol. Absurd potrošništva je, da danes prodajajo zelo nevarna čistila z učinkom sode, ki so petkrat dražja od iste količine sode. Ali ni ta potrošniški absurd možen zato, ker človek nima več primarnih znanj in ni več sposoben sam karkoli izdelati. Za vsem, kar potrebuje, teka po trgovinah? > Stara znanja, ki so jih imele še naše babice, izginjajo. Moja mama je celo stanovanje očistila s soljo, sodo, kisom, limono in vodo. In je sijalo in dišalo. Večina ljudi danes sploh ne zna gojiti zelenjave. Brez dvoma prihaja prehranska kriza. V Sloveniji uvažamo dve tretjini hrane, Kitajska ima strahovito erozijo prsti, reke so spremenili v greznice in kanale. In ker razmišljajo strateško, vdirajo v Afriko, tam kupujejo cele pokrajine plodne zemlje. Tomo Križnar mi je pravil, kako postajajo lastniki zemljišč po Sudanu. Ne le ekonomska kriza, prihaja tudi sprememba podnebja. Leta 2005 je bil sončni minimum. Zadnja velika suša je bila leta 2003. Obdobje suš se je končalo, začela so se neurja. Vstopamo v čas ohladitve za približno 2 stopinji. Začeli se bomo prilagajati mrazu. Kako se kot ekolog prilagajate delovanju v državi? > S prijatelji Pretnarjem, Kodermacem in Firbasom smo v jedru povezani v elektronski mreži. Zraven obstaja še mreža aktivistov; reševali smo plinske terminale, ustavili gradnjo pomurskih elektrarn, omejujemo delovanje Lafargea, ustavili smo neumne načrte na Savi Dolinki. Nimamo nobenega sedeža, nobene formalne organizacije, nismo društvo, nič nas ni, toda ko je problem, gremo vsi tja pomagat; to se je izkazalo za izjemno uspešno. Hkrati to mobilizira ljudi. Poglejte, zdaj me kličejo ljudje izpod Potoške gore. Neki avstrijski baron je dobil z denacionalizacijo nazaj gozd in v njem so opravili golosek, nekaj tudi pod pretvezo boja proti lubadarju. S tem se je razsul hidrorežim in teren se je začel premikati, tako da jim hiše pokajo. Najprej stare, letos že nove. Inšpekcija se ne odzove, občine se to ne tiče, zdaj kličejo mene. Drugi primer so Železniki. Ko je bila ujma, so vsi drveli snemat, jaz pa sem šel s prijateljem in posnela sva stanje na vrhu, pri izviru Selške Sore. Našla sva dizaster, serijo napak, ki vsaka zase ne bi povzročila te tragedije. Iz tega delam dokumentarec. Tam je potencialna bomba. Naslednjič, ko udari ujma, lahko pride še v Škofjo Loko. Reka ni nič kriva, zadaj so človeške napake. Pri načrtu gradnje pomurskih elektrarn nam je avstrijski Greenpeace sporočil, da je zadaj nemški jedrski lobi, ki ima by-pass podjetje v Avstriji, da bi prikril denar; kupuje namreč energetske inštalacije. Ti Avstrijci so naredili tretjo firmo z Dravskimi elektrarnami, ki naj bi postavila šest elektrarn na Muri. Vsa elektrika iz njih bi šla v Nemčijo. V Kidričevem so hoteli delati ogromno plinsko elektrarno. Najprej so hoteli speljati ogromne daljnovode prek Kozjaka. Ljudje so se postavili, ker so jim hoteli posekati najlepše gozdove, ki so zadnji habitat za planinskega zajca in jerebico, zadnje ostanke alpske favne. Da bi naredili največje daljnovode v Evropi. Skupaj smo gruntali, zakaj nameravajo delati te daljnovode. Seveda, ideja je bila zgraditi plinsko elektrarno, ki bi zadovoljevala potrebe po elektriki v Avstriji. Kmetje niso hoteli prodati gozda, v enem tednu so zbrali 15.000 podpisov in zadeva je ustavljena. V Trzinu je hotela imeti gospoda elitno sosesko, da ne bo živela med rajo. Postaviti so jo hoteli v zadnji ostanek gozda, ki ga imajo domačini za sprehode. Rob so hoteli posekati in postaviti elitne vile, ljudstvo pa je bilo proti. Legalno ni šlo, potem so se spomnili trika, da bi sredi gozda naredili lepo pokopališče za naše pokojnike. Do pokopališča mora jasno peljati cesta, druga bi peljala ven. Ob zgrajeni cesti bi nato naklestili vile. Dobil sem se z domačini in jim predlagal referendum za pokopališče ali proti njemu ter jim svetoval, naj poprej povedo ljudem, za kaj sploh gre. Rezultat je bil, da 85 odstotkov ljudi ni hotelo pokopališča! Pobuda vedno pride od ljudi, mi pa imamo mrežo. Z državo sem imel hude težave. Ko smo pred leti vložili kazenske ovadbe proti ministru Kebru, smo vsi trije akterji dobili na glavo davkarijo. To je zdaj namesto Udbe. Zato od tedaj ne maram več imeti nobene uradne organizacije. Kakšno je zdravje Slovencev? > Američani so imeli pred tremi leti blazno akcijo, zbrali so 200 prostovoljcev in jim v krvi iskali različne kemikalije. Stvar so objavili na spletu, ob vsaki fotografiji so navedli količino kemičnih substanc, ki so jo v človeku našli, in zapisali še, kaj to lahko pomeni za zdravje. V Sloveniji bi bilo pomembno narediti tak monitoring, da bi sploh videli, kakšen je realen vpliv okolja in prehrane. Kot hudič žegnane vode se bojijo narediti to. Ko sem na Radiu Študent imel kontaktno oddajo o hormonskih motilcih, sem dobil sto prostovoljcev za pregled sperme. Rezultat bo dobil osebno posameznik, mi pa smo dobili samo skupno sliko. Ko sem dobil rezultate, sem z njimi odhitel k direktorici Inštituta za varovanje zdravja. Z vseh koncev nabrana in seksualno aktivna populacija. Pa mi je rekla, daj no, saj veva, da je četrtina funkcionalno neplodnih. Zakaj bi vznemirjali javnost? To je odnos zdravstva. Ali pa fantki s hipospadijo, z defektnimi lulčki. Lani sem govoril s kirurgom, ki mi je rekel, da operira samo še te defektne lulčke, toliko je tega. Prav bentil je. Ko sem ga vprašal, ali ve, zakaj je tako, ni vedel. Mlad kirurg ni vedel za problem hormonskih motilcev, ker mu tega ni nihče predaval na faksu. Vseh pet obrazov krize, podnebna, prehranska, zdravstvena, energetska in finančna, je rešljivih s prehodom na samooskrbo in lokalni trg. Zadnjič se peljem z mojo šjoro v hribe in naletiva na kmetijo odprtih vrat in sva se ustavila. Dobila sva tri gajbe hrane za 7 evrov: repe, kolerabe, vsega živega. Kakšen je učinkovit način, ko izbiraš hrano? > Enostavno, izključiti moraš pogled. Sit sem bil prerekanja z otrokoma, ki nista marala starih sort jabolk, ker so bila pikčasta, onadva sta rekla, da so krastava. Pa smo se šli igrico: zavezal sem jima oči in sta ugibala, katero jabolko ima najboljši okus in vonj. Izbirala sta med petimi, najboljša so bila seveda najbolj krastava. Od takrat sem ju navadil na visokodebelna jabolka. Takšno vajo delamo z otroki v ekošolah. Trgovci nategujejo rajo ravno s tem, da je vse v bleščečih in umetnih lampah. Bodite pozorni v trgovini na lampe, boste videli, kakšne so žarnice. To je naštudirano v nulo. Pred leti sem debatiral s tehničnim direktorjem Maximarketa, ki se mu je blazno mudilo v Hongkong nakupovat najnovejši model lamp za osvetljevanje hrane. Pod njimi hrana prav žari, bodite pozorni na zelenjavo, sadje in meso. In pri nas mesta ne spodbujajo zunanjih tržnic. > Trdim, da bodo v dveh do treh letih police v megamarketih precej prazne. Sistem transportov hrane bo razpadel. Vsaka država bo začela skrbeti samo zase. V Ameriki poteka blazna akcija ťGardens of VictoryŤ. Med drugo svetovno vojno so morali oskrbeti ne samo svojo vojsko, ki je bila v Evropi in na Pacifiku, ampak so s hrano oskrbovali tudi druge države, kjer so bili lačni. Zagnali so projekt 25 milijonov večjih vrtov, od koder so vso pridelano hrano pošiljali v Evropo. Danes ta projekt množično obnavljajo, velika mesta zdaj odstopajo cele kvarte za vrtičkarje. Ljudje hodijo na tečaje vrtičkarstva in kuhanja hrane, ker ne zanjo več kuhati iz osnovnih surovin. Chicago ima blazen program vrtičkarstva, vsem težko zaposljivim in brezposelnim ljudem daje mesto priložnost, da si vsaj hrano pridelajo sami. Če poleg krize upoštevamo še napovedi klimatologov o ohladitvi, ki naj bi leta 2012 znašala nekaj stopinj, bo motena tudi pridelava rastlin. Pri nas imamo v skladu kmetijskih zemljišč ogromne količine zemlje, ki stoji. Več kot pol milijona hektarov, nekaj špekulirajo s stavbnimi zemljišči. Ta sklad bi lahko bil vir za samopomoč, ko bo treba reševati prehransko vprašanje Slovenije. Imamo samo tretjinsko samooskrbo s hrano. Če pa bi šli v sonaravno kmetovanje, dobimo takoj na desettisoče delovnih mest. S prodajo biohrane pa sploh ni problem, mi še enega Milana ne moremo prehraniti. Ni mi jasna rigidnost oblasti, ki varčuje pri kavi in se gre traparije, vitalne, osnovne stvari pa stojijo povsem nedotaknjene. Globalizacije je konec, vsaka država bo iskala svoje načine preživetja. V Južni Ameriki mora vsak, ki hoče postaviti market, zraven odpreti še lokalno tržnico. U Rijeci, 04.04.2009. godine Borivoj Bukva http://budan.blog.hr/