http://www.dubrovacki.hr/clanak/15826/noz-u-orascu Djeca se nekad nasilno ponašaju jer tako žele privući pažnju, žele se istaknuti među svojim vršnjacima na negativan, ukoliko nisu to postigli na pozitivan način. Nekad su, kaže, ta djeca i sama žrtve nasilja u svojoj obitelji ili okolini, nekad okolina tolerira njihovo nasilno ponašanje pa dijete nije ni svjesno koliko je njegovo ponašanje štetno za drugo dijete, odraslog ili okolinu. - Kad profesori primijete da je neko dijete potišteno na satu, da se ne druži s drugom djecom, odmah trebaju reagirati, sazvati sastanak u razredu, razgovarati s cijelom grupom da svi izraze svoje osjećaje. Ogovaranje, ruganje, odbacivanje prihvaćanja u grupne igre, neugodni komentari na članove obitelji djeteta, uzimanje stvari zadaće, olovka, to su znakovi da se nasilje događa. Već tada treba reagirati. „Tolerancija na nasilje je porasla“ pa se puno toga ignorira. I ona dijeli mišljenje kako nedostaje stručnog kadra u školama, baš kao što i nedostaje dobra suradnja roditelja i škola. - Agresivno ponašanje se uči u ranim godinama života. To je naučeno ponašanje i dijete treba odučiti od toga. Ali to ne može samo roditelji ili samo škola, mora postojati krug dijete, roditelj, škola, stručna služba – objašnjava Nanda Kalafatović.