Jedna kornjaca krenula prema deblu visokog stabla i pocela se penjati, penjati i penjati dok nije dosla do jedne dosta visoke grane sa koje je odlucila se baciti sa stomakom za dole. Kornjaca aterira na mekano brdasce od suhog lisca i nije joj bilo nista ali nije bila zadovoljna i krene opet prema stablu i penje se, penje se, penje se dok nije stigla do iste grane, baci se i padne opet na brdasce od suhog lisca. Nezadovoljna ponovi operaciju jos jednom, i jos jednom i jos jednom. Sa vrha stabla, dva vrapca posmatraju scenu. U jednom trenutku, sazaljen, jedan kaze drugom: - "Duso, zar ne misliš, da je dosao trenutak, da mu kazemo, da je bio usvojen?"