Ukrca se časna u vlak, sjedne u kupe i vlak krene. Vozi se ona kad preko puta ugleda poznato lice. Žena sređena, bunda, nakit, kožne čizme, ludi komplet, frizura, nokti. Gledaju se one u čudu, gledaju. "Čuj, si to ti Nadica ? Kako si? Dugo se nismo vidjele! Ispričaju se one gdje je koja bila sve ove godine, što se dogodilo i tako dalje. Ne da časnoj vrag mira pa je pita: -Čuj nemoj se ljutiti, ali ova bunda, kako? Kaže žena: - Ma, neugodno mi je, ali jedna krasna noć i evo ... Voze se one dalje, čuku - čuku, truc, truc... Opet časna: Ma, oprosti, ali ove čizme, otkud? -Ma, baš mi je neugodno, ali jedan prekrasan vikend, i evo.. Časna: -Čuj, ovaj komplet, ta ogrlica, kožna torba ??? -Ma, čuj, jedno prekrasno zimovanje, i evo... Rastanu se one na stanici, odu svaka svojim putem. Časna dođe u samostan, već je bilo kasno, skine se, pomoli i legne. Kad usred noći čuje neko tiho kuca : kuc, kuc !!! Časna: - Ko je ? - Ja sam, fra Jozo! tiho će fratar. ČASNA: JEBI SE TI I TVOJE KARAMELE !!!